Dom za djecu ometenu u razvoju, sedam godina poslije ob

Glas Srpske 02.10.2007 00:00

Bez roditeljske ljubavi, ometena u razvoju, djeca godinama živjela i umirala u uslovima nedostojnim čovjeka

NIŠ - "Zovem se Anđela" - jedna od najdirljivijih kampanja ikad pokrenutih za djecu u Srbiji - šokirala je zemlju krajem 2000. godine zahvaljujući kampanji koju je pokrenula vlada Zorana Đinđića. Mnogi su tada prvi put saznali za sudbinu hendikepirane djece iz Doma za djecu i omladinu ometenu u razvoju Kulina kod Aleksinca. U jezivim i tragičnim uslovima u domu koji skoro da nije imao grijanje, bez zastakljenih prozora, sa iscijepanom posteljinom, pokvarenim električnim instalacijama i sanitarnim čvorovima, živjela su djeca koja su oskudijevala u svemu. Bez roditeljske ljubavi, ometena u razvoju, godinama su živjela i umirala u uslovima nedostojnim čovjeka. Hendikepirana djeca žive daleko od gradova, od "normalnog" građanstva. Visoko u šumi. Anđela je nekoliko mjeseci poslije kampanje otišla iz doma. Odveli su je roditelji. Ona je jedna od samo desetak djece koja su tu ustanovu napustila u posljednjih dvadesetak godina. Većina u domu u Kulini ostaje cio život. Ipak, sedam godina kasnije dom izgleda potpuno drugačije, obnovljeno i sređeno. Ali, poslije nekoliko godina donatorske pomoći, Kulina je pomalo zaboravljena. Novac u posljednje vrijeme obezbjeđuje uglavnom Ministarstvo rada i socijalne politike. U sklopu reformi socijalnog sektora u Kulini su napravljena dva porodična smještaja u kojima umjesto spavaonica sa nekoliko desetina djece sada u jednoj kući živi desetoro djece a u drugom renoviranom prostoru dvije grupe sa ukupno dvadeset štićenika. U novim sobama sa novim namještajem, u tri spavaonice za ukupno desetoro djece, sve je čisto. Miloš, jedan od štićenika Doma, kratko je objasnio da je "sve super". - Sami čistimo tepihe i radimo u radionici - rekao je Miloš, a terapeut u porodičnoj kući je objasnio da zaista sami održavaju higijenu i da im je to radna terapija. Miloš i njegovi sobni drugovi i dalje žive u paviljonima koji jesu renovirani i sređeni, ali i dalje u grupama koje su prevelike. U Kulini je ukupno smješteno 560 štićenika uzrasta od šest mjeseci do čak i više od 65 godina. - Imamo i štićenika koji je 1948. godine smješten u manastir Lipovac, gde su o ometenima u razvoju brinule monahinje, a od 1958. godine je kod nas - rekla je za agenciju Beta socijalni radnik doma Malinka Antić. Samo se dvoje djece od 2000. godine i velike akcije "Zovem se Anđela" vratilo svojim roditeljima, istakla je ona. Jedna od njih je Anđela, ali je njen rođeni brat i dalje u Kulini. - Opalo je interesovanje, ali nije stalo opredjeljenje da dom ide naprijed, sredstvima ministarstva i donatora - rekao je direktor Dragoljub Marković. Najveći problem doma su snabdijevanje vodom i kanalizacija. - Najveći stepen invalidnosti je kada nemate razumijevanje za druge ljude - rekao je ministar Rasim Ljajić kada je prošle sedmice posjetio dom u Kulini. On je istekao da je nedopustivo da na istom prostoru žive i djeca od pet i odrasli od 65 godina. - Naš dugoročan cilj je da djeca budu premještena u porodice koje država treba da materijalno pomogne - naveo je Ljajić. Usponi i padovi Dom u Kulini osnovan je 1958. godine i u njemu su smještena djeca ometena u razvoju koja su do tada bila u manastiru Sveti Stevan u Lipovcu kod Aleksinca, gdje je utočište imala i ratna siročad. Dom je imao uspone i padove. Prema riječima zaposlenih, krajem osamdesetih stanje je bilo prihvatljivo dok nije došla inflacija i sve propalo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.