Foto: Veliki brat:Ubistvo svata i barikade (2) - Pucanj u srpski narod i njegovo znamenje
Imajući u vidu i činjenicu da je već u tim večernjim satima na televiziji saopštena informacija kako je referendum o nezavisnosti navodno uspio, da je ogromna većina građana podržala izdvajanje BiH iz Jugoslavije, čak i da se nije desilo ubistvo koje je, očigledno, predstavljalo planirani incident, mogli su se očekivati neredi i sukobi. Trebalo je da organi reda - najprije policija, a ako treba i vojska, budu u pripravnosti kako bi se spriječio neželjeni razvoj događaja. Opšta situacija bila je naelektrisana i svako razuman mogao je lako pretpostaviti da može doći do sukoba. Postavljanje barikada bio je upravo očekivani odgovor na trenutno stanje.
Vladajućoj i političkoj oligarhiji barikade su bile jasna opomena da se hitno, razumno i trezveno razgovara i traži izlaz iz trenutne situacije koja se može samo pogoršavati. No, očigledno, to nije bilo svima u interesu.
Oko 20 časova, nakon vijesti na televiziji u vezi sa referendumom i događajima na Baščaršiji, sa gospodinom Ilijom Guzinom otišao sam u hotel "Holidej in". Nekoliko ljudi - M. Stanišić, M. Simović i M. Toholj, ostali su u kancelariji stranke u ulici Đure Đakovića. U hotelu "Holidej in" "Boksit" je imao predstavništvo. Tih dana je, zbog referenduma, u hotelu "Holidej in", prepoznatljivom ne samo u BiH, boravilo dosta stranih novinara, predstavnika ambasada i međunarodnih organizacija.
Iz kancelarije u hotelu ostvarili smo telefonske kontakte sa stranačkim aktivistima na Sokocu, Palama, Ilidži, u Vogošći i Ilijašu, sugerišući svima da situaciju drže pod kontrolom, da budu odgovorni, da ne izazivaju incidente, da ne provociraju i da odmah prenesu svaku informaciju o eventualnom izmicanju stvari ispod kontrole. Danas pretpostavljam da su svi ti naši razgovori prisluškivani.
Medijska euforija povodom referenduma dolila je ulje na vatru, nad Sarajevom je odjekivala trijumfalna pucnjava iz svih malokalibarskih oružja. Širila se vijest da muslimani preuzimaju vlast u gradu, i da se istorija ponavlja. Sarajlijama je znano šta se dešavalo sa srpskim stanovništvom 1914. i 1941. godine nakon okupacije i preuzimanja vlasti od strane ustaša, odnosno "Nezavisne Države Hrvatske". Prijeteća pucnjava ljude je podsjećala na to.
Kritična noć je prošla. Sutradan sam telefonirao Miodragu Simoviću, potpredsjedniku Vlade. On će brzo doći u moju kancelariju u hotelu, sa Muhamedom Čengićem, takođe potpredsjednikom Vlade. Razgovarali smo o novonastaloj situaciji. Izneseno je mišljenje da mediji jednostrano i loše informišu građane, da su zatajili državni organi, naročito policija, da zvanična vlast mora da se oglasi.
Poslije razgovora sa Čengićem i Simovićem izdato je saopštenje za javnost. Pisali smo ga Guzina i ja.
SAOPŠTENjE ZA JAVNOST KRIZNOG ŠTABA BARIKADA U SARAJEVU, 2. MARTA 1992.
Juče, 1. marta 1992. godine, pucano je u srpski narod i u srpska znamenja. Time je nedvosmisleno pokazano kako bi izgledala sudbina srpskog naroda u suverenoj, nezavisnoj i međunarodno priznatoj Bosni i Hercegovini.
Sve do juče srpski narod je bezrezervno vjerovao u tradicionalne vrijednosti zajedničkog života u Bosni i Hercegovini. Polazeći od takvog uvjerenja, smatrali smo da treba da prihvatimo Konferenciju o BiH - štaviše, bili smo njeni inicijatori i zagovornici. Nažalost, juče su naša očekivanja iznevjerena.
Polazeći od faktičkog stanja u Sarajevu i BiH, Krizni štab u vezi sa postojećim stanjem postavlja sljedeće uslove i zahtijeva:
Uslovljavamo da MUP BiH ne smije vršiti nijednu nasilnu radnju prema ljudima na barikadama i bilo kojim pripadnikom srpskog naroda u BiH.
(Nastaviće se)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.