Foto: MOLITVE I MOLBE - Pred svetim precima uzdignutih glava
Mi, koji danas predstavljamo narod srpski i vjeru pravoslavnu, na nama je red da pokažemo da li smo dorasli svome vremenu, da li smo dobri učenici svojih svetih učitelja, da li smo zaista pravoslavni hrišćani, pravoslavni Srbi
Onaj ko samo misli na sebe i gleda samo svoju korist, a ne i korist svojih bližnjih, koji vidi svoje dobro u zlu drugih, taj je nedostojan imena srpskoga, imena hrišćanskog...
Dođosmo iz starog kraja da se s vama, braćo, vidimo i razgovorimo kao svoji sa svojima i da se u zajedničkoj veri učvrstimo da bismo mogli izdržati nevolje koje su u ovome svetu neminovne, a pogotovo u onome našem starom kraju, gde se, evo, do danas proliva krv i još uništava imovina potrebna za život ljudi. Premnogo je izbeglica, prognanika, dece bez roditelja u ratu koji se onako nečovečno vodi.
Braćo i sestre, ako mi ne možemo da biramo vreme u kojem ćemo se roditi i u kojem ćemo živeti, ne možemo uvek da biramo ni kraj u kojem ćemo živeti, ali od nas zavisi da li ćemo, gde bili da bili, u kakvim prilikama - postupati kao narod Božji, kao ljudi, kao preci naši. To zavisi od nas. To je ono što je najvažnije, jer će nas Bog po tome ceniti: da li smo u svome vremenu bili zaista Njegovi svedoci na dobru, na spasenju svojih duša i na spasenju svojih bližnjih. Preci naši su to znali i do toga držali i u slobodi i u ropstvu, i u doba mira i u doba rata, uvek bili i ostajali ljudi da ih takve i Bog poznaje i sveti iz roda našeg priznaju.
Mi, koji danas predstavljamo narod srpski i veru pravoslavnu, na nama je red da pokažemo da li smo dorasli svome vremenu, da li smo dobri učenici svojih svetih učitelja, da li smo zaista pravoslavni hrišćani, pravoslavni Srbi? To je uvek pred nama i treba uvek da bude pred nama. Pa i danas, braćo i sestre, molimo se Bogu za svoje dobro, da zavlada mir u narodu našem, ali mir koji će biti i nama i Hrvatima i muslimanima, jer stradamo svi: i Srbi pravoslavni i Hrvati katolici i muslimani. Još znamo da smo mi braća i po krvi i po jeziku, ali, evo, braća koja, na nesreću, ne znaju šta rade, pa se molimo Bogu da nam On pomogne da dođemo do razuma, da budemo braća koja znaju šta rade. I za to se danas molismo. Molismo se, ne samo za našu potrebu i korist, nego za ono što je potreba i korist i ostalih. Nikada mi nismo bili narod koji samo o sebi misli, jer smo znali reč Hristovu: Šta želimo sebi, to čini drugome, što ne želite sebi, to ne činite ni drugome. I mi kao narod, kao narod Božji, gde smo tolike muke i nevolje imali i zbog svoje vere i zbog svoga stava hrišćanskoga kroz vekove, koji smo samo u ovom veku imali rat sa Turcima, Prvi svetski rat, Drugi svetski rat, pa, evo, ovaj - u tim ratovima znali smo šta je najvažnije: da onaj ko samo misli na sebe i gleda samo svoju korist, a ne i korist svojih bližnjih, koji vidi svoje dobro u zlu drugih, da je taj nedostojan imena srpskoga, imena hrišćanskog i da to dobro neće ostvariti ni u onom ni u ovom svetu.
Tu nauku evanđeljsku i tu poruku naših svetih predaka, braćo i sestre, imajmo uvek pred očima duhovnim, jer smo u velikoj opasnosti da skrenemo sa takvoga puta. Bilo mi tamo u onim nesrećama, bilo vi ovde u slobodi i obilju, opasnost postoji i za vas i za nas. Znajući da nam terba izaći pred nepogrešivi Sud Božji, na kojem će se od nas tražiti našto smo upotrebili dragocene darove kojima nas je Bog obdario iznad svega živog na ovome svetu; znajući poruku Svetog Vasilija Velikoga koji opominje sve nas danas i do kraja veka kad kaže: "Ono što razlikuje čoveka svetog od čoveka grešnog, što razlikuje čoveka dobrog od čoveka zlog, što razlikuje čoveka velikog od čoveka ništavnog, to je sveti čovek, i dobar čovek i pravi čovek upotrebljava na dobro ono što mu je Bog na dobro darovao, a grešan čovek, ništavan čovek i nečovek, to je onaj koji ono što mu je Bog darovao na dobro, okrene na zlo", to su preci naši znali, tvrdo verovali i tvrdo i čestito ispunjavali.
To, braćo i sestre, ako budemo znali i držali se toga i tako živeli, mi ćemo učiniti najviše za svoje večno dobro, da uđemo u Carstvo nebesko, neprolazno. Time ćemo učiniti najviše što možemo i za dobro svoga mnogostradalnoga naroda, a i za sve druge ljude, čak i za neprijatelje naše, jer Sin Božji, koji je na Krstu umro radi svih nas, ali i vaskrsao, dao nam je zapovest: Ljubite i neprijatelje svoje. Molite se Bogu za one koji vas gone i činite dobro onima koji mrze vas. Da budete sinovi Oca vašeg koji je na nebesima, jer Njegovo sunce sija i dobrima i zlima i kišu daje pravednima i nepravednima.
Pozvani smo, dakle, da ljubimo i neprijatelje svoje. Žalosno će biti i žalosno biva ako mi ne budemo voleli ni svoje najbliže, ako popustimo onome demonu koji uvek želi zlo ljudima, i pođemo tim putem. A ljubiti neprijatelje svoje, braćo i sestre, znači ovo: voleti u svakome čoveku onu neponovljivu ličnost pred kojom stoji ili večna radost, večno blaženstvo ili večna muka. Videći da neprijatelji naši idu u večnu muku svojim zlim delima, žalost je naša zbog toga, zbog te braće koja su zalutala, koja su se izgubila, koja umiru za večnost, žalost naša i molba Bogu da se izgubljeni nađe i da umrli zaista oživi, pokaje se pred Bogom, izmeni svoj život i svoje shvatanje i postane zaista brat naš koji zna šta radi. Ako on ne zna šta radi, a mi znamo šta radi pa ne radimo ono šta radi on, ta žalost za njim jeste ljubav prema neprijateljima svojim.
Čuvajte, braćo i sestre, jedinstvo i slogu. Mi smo bili i ostali braća i po krvi i po veri. Imajte to u vidu stalno - i zbog neprijatelja naših. Malo li ih je u svetu.
Gospode Isuse Hriste, Sine Božji, koji si radi nas grešnih stradao na Krstu i umro, ali i vaskrsao, pomozi nam da uvek ostanemo s Tobom i Ti da budeš s nama. I kad treba da izađemo preda Te da nas poznaš i priznaš za svoje i da pred svete pretke naše možemo izaći uzdignutih glava, uspravljeni, jer smo išli njihovim stopama, slušali njihovu nauku i živeli životom koji ta nauka propoveda...
(Hamilton, 21.10.1992)
(Nastaviće se)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.