"Romeo i Julija" u NPRS: Priča o ljubavi i mržnji daleko od klasika

Milanka Mitrić
Foto: NPRS

Banjaluka - Priča o Romeu i Juliji, koju je stvorio Vilijam Šekspir, stara je nekoliko vijekova, adaptirana je u filmove i predstave širom svijeta, kao jedan klasični komad o ljubavi, mržnji i nesreći.

Najnovija adaptacija ovog komada, koju je režirala Sonja Petrović, rađena u koprodukciji Narodnog pozorišta Republike Srpske i Gledališča Koper, iako zadržavši glavnu liniju priče, daleko je od klasika u svakom pogledu. 

Predstava je premijerno odigrana večeras na velikoj sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske, a ono što je publika imala priliku da vidi je jedan savremen komad, u kojem glumci govore dva jezika, slovenački i srpski (ekavicom), u kojem su likovi lice i naličje kiča i estradizacije svijeta kakvog danas gledamo, a Romeo i Julija dvoje mladih u središtu porodičnih struja zadojenih mržnjom - Kapuletija i Montagija. 

U velikom krugu oko njih su likovi suprotnosti - knez i sveštenik, kao otjelotvorenja dobra i zla u jednom svom obliku i kao dvije strane vage, u čijem središtu su ove porodice i ljubav Romea i Julije koja pokušava da prevagne naslijeđenu mržnju i nasilje koje žive.

- U našoj predstavi sukob između dve porodice nije determinisan geografskom, istorijskom ili jezičkom podelom na Republiku Srpsku i Sloveniju kako se u samom zadatku koprodukcije čini. U našoj predstavi jezička razlika je bogatstvo društva i apsurdni dokaz da ono ne mora da bude predmet sukoba dok neko to ne postavi kao standard. Ovde se radi o, kako Šekspir i sam kaže, mržnji koja je toliko dugo utkana u dve zavađene porodice da više niko ne može da tvrdi kada je i zašto ona nastala. Afirmacija mržnje po dobro poznatom modelu "Zavadi pa vladaj" odgovara onima koji od toga profitiraju i izlaze kao pobednici. Ti vinovnici mržnje će izmisliti bilo šta što može da bude predmet podele i kamen spoticanja i inteligentno će nam to plasirati - zabilježila je režiserka Sonja Petrović o ovoj predstavi.

U predstavi igraju Nataša Perić, Mak Tepšić, Aleš Valič, Boris Šavija, Aleksandar Stojković, Mojca Partljič, Miljka Brđanin, Rok Matek, Bojan Kolopić, Blaž Popovski, Igor Štamulak, Dragana Marić, Danilo Kerkez, Senad Milanović i Anando Čenić.

Gledajući komad, gledalac može tu da pronađe mnoge simbole i asocijacije, dok na sceni nastaje vrtlog svega i svačega gdje oblici parodije poprimaju oblike realnosti, gdje nasilje i mržnja izbijaju iz likova glasnom pucnjavom pištolja rekvizita, koja stvara stalni osjećaj napetosti i strepnje (jer zvuci pucnjave nekoliko puta tokom predstave odjeknu salom). Gledalac tu može na tren, recimo, da pomisli da se našao u epizodi serije "Miracle Workers", tačnije u nekoj epizodi posljednje sezone, gdje je priča svojevrsna parodija, komedija ili izobličena referenca na "Pobjesnjelog Maksa", samo što u ovom slučaju, umjesto jurnjave i pucnjave u postapokaliptičnoj pustoši budućeg svijeta i tamne odežde vidi za nijansu sređeniji svijet šarenih, svilenih, čipkanih kostima i kiča, ali jednako nasilan i surov. To je svijet u kojem je nasilje posmatrano na terenu igre, kako je i samo pozorište jedna vrsta igre, i u kojem priča Romea i Julije djeluje kao sporedna, jer je poruka o mržnji i nasilju među ljudima jača od klasične priče o ljubavi. 

Superherojske maske Spajdermena, Halka, Betmena, koje glumci nose u jednoj sceni, možda su oličenje traganja za spasenjem, u stvarnosti, u predstavi, bilo gdje, a djeluje kao da tog spasenja nema, jer nema superheroja koji iznenada dolaze i spase stvar, promijene ljude, svijet i ovu predstavu.

- Samo jedna naizgled naivna stvar može promeniti tokove u kojima smo se drznuli da se krećemo urušavajući sami sebe. Samo jedna, naizgled smešna stvar može sprečiti da nam se deca ubijaju, tj. da nam decu ubijaju oni koji im oružje stavljaju u ruke. Samo jedna, naizgled slabašna stvar može učiniti da ostanemo ljudi, a ta stvar je ljubav. Na to oni koji su rođeni u mržnji nemaju odgovor, ostaju nemi. Da li ćemo kao društvo uspeti da joj iskrčimo put ili ćemo nasesti na manipulacije i uništiti svoju poslednju šansu za opstanak - pita se režiserka predstave, a to je isto što bi vjerovatno i gledaoci predstave trebalo da se zapitaju, nakon dva sata i petnaest minuta.

Gledalac u ovom komadu može da vidi kako izgleda zajednička gluma na dva jezika, spojena s muzikom različitih žanrova i vremena i kako na sceni nastaje haos, kao i svuda oko nas. Rađena s namjerom da odrazi duh vremena, predstava progovara o onome o čemu je važno progovarati, a na gledaocu je da vidi da li će ovakav način pričanja pozorišne priče da promijeni i pomjeri nešto u svakome ili će njena pouka da projuri pored njega kao neki lik u "Pobjesnjelom Maksu" što projuri pustinjom.

Prva repriza zakazana je za sutra u 20 časova.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana