Radomir D. Mitrić, pjesnik: Svaki pjesnik želi nagradu Branko Miljković

Pjesnik koji je godinama stvarao u Banjaluci svoj životni i umjetnički put nastavio je u Kragujevcu, a otkrio nam je da mu nova nominacija mnogo znači.   

- To je najvažnija nagrada za poeziju u srpskoj književnosti, svaki pjesnik želi da je dobije od trenutka kad počne da piše, jer ona predstavlja krunu poetskog stvaralaštva kod nas. Branko Miljković je knez srpskih pjesnika, on čini centralnu liniju srpskog pjesništva, koja seže od Venclovića i Radičevića, Vojislava Ilića, Bojića, Nastasijevića, do potonjeg Ivana V. Lalića - kaže Mitrić dodajući da mu činjenica da je njegova knjiga svrstana u uži izbor predstavlja iznimnu čast.

Osim njegove, za ovu nagradu se trenutno bori još osam pjesničkih knjiga objavljenih na srpskom jeziku protekle godine. Primjećuje da su u žiriju kulturni pregaoci koje zaista cijeni i ne sumnja da će donijeti najbolju odluku.  Podsjeća da je jedan ciklus iz kandidovane knjige već nagrađen priznanjem "Milutin Bojić", a jedna pjesma je takođe dobila UNESKO-ovu nagradu u Italiji. "Na putu za Hesperiju" obuhvata pjesme koje su pisane u rasponu od pet godina.

- Ova knjiga je i nastala kroz promišljanje tragizma koji je pratio ličnost Branka Miljkovića, centralna pjesma ove zbirke je ona "Orfej u Ksaverskoj šumi", koja je njemu i posvećena, i u kojoj postoji taj stih, "…sam si i izgnan, na putu za Hesperiju…". Ta pjesma je prva napisana i ona je za sobom "povukla" sve ostale pjesme u knjigu, uvukla ih je unutra kao što maelstrom u dubinu mora uvlači brodove - otkriva Mitrić.

Tvrdi da se u određenom trenutku našao u sličnoj situaciji kao i Miljković koji je bio na udaru političkih i književnih krugova i morao je zbog toga da pođe u dobrovoljni egzil.

- Čitaoci ove knjige mogu da računaju na putovanje mnogim predjelima, koji su oblikovani u atanoru moje transsimbolističke poetike, koju najbolje predstavljaju tri njena primarna sadržioca kroz semantiku kule, ostrva i svjetionika - ukazuje pjesnik koji nije zadovoljan statusom koji poezija ima danas.

Iza njega je nekoliko objavljenih pjesničkih knjiga, ali i priznanja koja je dobijao za njih.

- Stanje je alarmantno, poezija je toliko marginalizovana, tako da npr. na sajmovima knjiga mogu da se izbroje na prste štandovi sa ozbiljnom pjesničkom produkcijom. Ima svega nekoliko izdavačkih kuća koje objavljuju poeziju, a i tako mala poetska scena ima svoje negativne uzuse, kao npr. kad se cenzuriše sve što kvari određeni šablon. Npr. ne mogu da objavim pjesme u nekim časopisima, jer postoji cenzura na moje ime. Da ne govorim o sumnjivim antologijama i neshvatanju pojma srpski kulturni i književni prostor - zaključio je Mitrić.

Nova djela

- Pišem roman "Mesmerični anđeli" o Cezaru Valjehu iz vizure njegove žene, što mi predstavlja pravi izazov, zatim knjigu priča pod naslovom "Bestijarijum", a poslije Hesperije neću neko duže vrijeme pisati poeziju, jer je ta knjiga iscrpila dosta toga u meni. Ne žurim nigdje, tako da kad objavim ovo sve, čitaoci u Republici Srpskoj će biti obaviješteni. Ovaj uži izbor i sva moja priznanja su dar njima, a nauk onima koji su me, dok sam živio tamo, stigmatizirali. Moj rad ih uvijek najbolje demantuje - kaže Radomir D. Mitrić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.