Igra prestola - Serija zaratila sa knjigom

Ekskluzivna premijera istovremeno će se emitovati u 170 zemalja širom svijeta. Ovaj svjetski televizijski fenomen, zasnovan na fantastičnim bestselerima Džordža R. R. Martina "Pjesma leda i vatre", epska je priča o izdaji i velikodušnosti u Vesterosu, u kojem ljeta i zime mogu da traju godinama i gdje je samo žeđ za moći vječna.

U novoj sezoni, kroz deset epizoda, serija donosi brojne zanimljive zaplete, koji će se razvijati do svoje neizbježne, često, krvave završnice. Poslije šokantnih smrti Džofrija, Tajvina, Oberina i Šej, peta sezona počinje snažnim vakuumom, koji protagonisti širom Vesterosa i Esosa pokušavaju da ispune. Ove godine vas, kako najavljuje HBO, čekaju neke od najeksplozivnijih scena, dok "dolazak zime" postaje zloslutniji nego ikada. 

O novoj sezoni, ali i o onome o čemu se pomalo ćuti u zvaničnim najavama - neslaganjima pisca scenarija i pisca knjiga, za "Glas Srpske" priča Monika Ponjavić, teoretičar dramskih i audio-vizuelnih umjetnosti iz Banjaluke. Ponjavićeva vodi i blog koji se bavi isključivo "Igrom prestola" i na kojem piše sedmičnu recenziju za svaku epizodu serije.

- Iskreno, nakon što sam saznala da je Vajman Manderli, gospodar Nju Kasla, sjedišta Vajt Harbora (lučkog grada na sjeveru) na moje veliko razočarenje izostavljen u seriji (mada, ja se još nadam da je u pitanju dezinformacija) sada samo iščekujem da vidim ekranizaciju scene "Edd, fetch me a block", za koju smatram da je jedan od najboljih momenata u ovoj sagi. Daću vam mali nagovještaj - glavni akter scene je Džon Snou - najavljuje Ponjavićeva, koja je veliki fan Martinovih knjiga i svih pet ima u svojoj kolekciji.

O tome koliko su se scenaristi serije pridržavali knjige kroz dosadašnje sezone, kaže da odstupanja ima i to u velikoj mjeri.

- To znači da glavni problem serije nije povremeno odstupanje od knjige, jer je odstupanje neminovna realnost s obzirom na slojevitost Martinovog djela i razliku u medijima. Problem je nepotrebno odstupanje koje vodi ka istom cilju ili odstupanje koje nema smisla, narativno. Zato prva sezona i jeste najbolja, jer je doslovno ispratila knjigu - kaže Ponjavićeva.

Nakon nje, ističe ona, pravi se sve više odstupanja, što kroz promjenu motivacije likova, što kroz uvođenje fiktivnih likova koji u knjizi ne postoje.

- Pojedini likovi koji se u knjizi ni ne poznaju u seriji su dovedeni u vezu, što je naravno posljedica izostavljanja i spajanja više likova u jednog, kao u slučaju sa Gendrijem, koji je iskombinovan sa Edrikom Stormom. Tako svaka promjena, pa čak i kada je minorna, vremenom neminovno, kao grudva snijega, postaje sve veća i veća i za posljedicu ima tektonska pomjeranja koja će se tek naknadno osjetiti - kaže ona.

Ističe da je u suštini pobornik promjena, ali samo ukoliko su one smislene i potrebne, "međutim, ovdje, vrlo često, to nisu".

- Idealan primjer za to je apsurdno ponašanje Sersi Lanister u posljednjoj epizodi, koje je u potpunosti negiralo njen pažljivo postavljen lik. Naravno, govorim o njenoj praznoj prijetnji da će cijelom svijetu objelodaniti svoju najveću tajnu - da su njena djeca, pretendenti na presto, zapravo djeca njenog brata, a ne njenog muža. Prije svega, Sersi nikad ne bi izgovorila ove riječi, jer to nije u njenoj prirodi. Zatim, Sersi nikad ne bi dozvolila da njena (javna) tajna postane činjenica, što je upravo razlog zašto je: Džejmi gurnuo desetogodišnje dijete kroz prozor; Ned Stark izgubio glavu; Rob postao kralj sjevera; i razlog zbog kojeg Stanis ne sjedi na prestolu. Ne sjedi jer nema dokaz. Ne sjedi jer njena javna tajna nije činjenica i neće to biti dok god ona i Džejmi to budu krili - pojašnjava Monika.

Zaplet "Igre prestola", ističe Ponjavićeva, se bazira na jednostavnoj činjenici da su Lanisteri presto, koji nije njihovo pravo, osvojili ne ratom nego ćutanjem.

- Progovoriti o tome bi bio kraj njihove vladavine i sigurna smrt. I ono što je najbitnije, poništilo bi sve prethodne događaje. Činjenica da Tajvin Lanister, kojem Sersi prijeti, umire samo par scena poslije je samo potvrda traljavog pisanja o kojem govorim - kategorična je Monika.

Ona dodaje da je u seriji ipak bitna ta uloga komercijalizacije, naročito kada su u pitanju dvije važne stvari.

- Prvo, činjenica je da iza ove serije stoji HBO, velika TV kuća, kojoj je glavni cilj doći do što većeg broja publike i tako dobro naplatiti svoju "uslugu". Sa druge strane, producenti i pisci serije, kroz obilje scena seksa, nasilja i melodrame, podilaze ukusu širokih masa, jer je cilj stvaranje globalnog fenomena, odnosno spektakla u kojem između ostalog i živimo, a koji se ozbiljnim pitanjima bavi površno, za razliku od knjige, koju preporučujem svima - zaključuje Monika Ponjavić.

Banalizovanje

- Gledala sam do sada sve sezone i moram priznati da mi do finala posljednje sezone prestanak gledanja serije nije bio opcija. Međutim, ta epizoda je sve dovela u pitanje, ne zato što je u velikoj mjeri odstupila od teksta na kojem je bazirana, nego zato što je u potpunosti zanemarila sopstveni narativ te je banalizovala prethodno izgrađenu karakterizaciju i motivaciju svojih ključnih likova, tako što ih je negirala - rekla Monika Ponjavić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.