Rosana Maksimović iz Šipova trese mreže, niže petice

Dragana Keleč
Rosana Maksimović iz Šipova trese mreže, niže petice

Šipovo - Nije to za tebe, vidiš da nijedna curica ne trči za loptom, treniraj neki ženski sport, bili su tek neki u moru komentara, koje sam čula kada sam najbližima i okolini otkrila svoju najveću ljubav - fudbal.

Tim riječima započinje svoju neobičnu priču talentovana sedamnaestogodišnjakinja Rosana Maksimović iz Šipova, koja već devet godina trenira fudbal. Komentari je, ipak, nisu doticali, jer je znala šta je za nju i šta voli.

- Ljubav prema fudbalu javila se i prije nego što sam krenula u školu. Jednostavno zavoljela sam taj sport i to je bilo to - kaže kroz osmijeh Rosana.

Zbog bezuslovne ljubavi, ni kiša, ni blato, niti sunce nikada je nisu spriječili da trenira rame uz rame sa momcima iz Fudbalskog kluba Gorica. I to godinama, ni manje ni više kao jedina djevojčica među njima. Dok su je drugari iz kluba prozvali "bratom", drugarice su na početku bile nezainteresovane za njenu ljubav prema tipično muškom sportu, ali sada je bodre i ponosno navijaju za nju.

- Najveća podrška su mi moja porodica, prijatelji, treneri i drugari iz kluba - kaže Rosana, koja igra na poziciji krila i za koju svi kažu da je veliki talenat.

Fudbalske vještine učila je najprije od oca, a zatim trenera i drugara u Gorici. Imala je uspona i padova, ali i anegdota, što je ljubav prema fudbalu samo ojačalo.

- Sjećam se jednom smo igrali utakmicu i ja sam se borila iz sve snage da postignem gol, što se na kraju i desilo. Trener je tada sa klupe doviknuo momcima u timu "čini mi se da je Rosana jedino muško na terenu, igrajte malo" - priča Maksimovićeva ne skidajući osmijeh s lica.

Da bi bila u vrhunskoj formi ne bježi od rada i trenira tri-četiri puta sedmično. San joj je da jednog dana zaigra u dresu reprezentacije, što bi joj otvorilo prozor u svijet fudbala.

- Najveći izazov mi je svaku utakmicu dati sve od sebe, a ciljeva imam više. Prvo, želim da zaigram u reprezentaciji, a kasnije da odem u neki klub u inostranstvo. Za deset godina voljela bih da se vidim u dresu Volfzburga, Real Madrida ili nekog drugog velikog kluba sa osvojenim peharom Lige šampiona. To mi je san - kaže Rosana.

Dok za željeni klub ima više opcija, fudbalski uzor joj je samo jedan - Ronaldo.

- Ronaldo je čovjek koji ostavlja srce na terenu, naporno radi i trenira. Kao mali nije imao ništa, a sad je najpopularniji fudbaler na svijetu. On je veoma human čovjek i to me najviše impresionira - kaže Rosana.

Iako joj je fudbal uvijek na prvom mjestu, Rosana je svestrana i uspješna i na drugim poljima. Iz osnovne škole kao odlikaš nosi Vukovu diplomu, a petice niže i sada u drugom razredu Gimnazije u Šipovu. Folklor igra već sedam godina, a član je i odbora Omladinske banke, kroz čije projekte želi promovisati i razvijati svoju lokalnu zajednicu.

- Naša opština je prelijepa. Ima velika prirodna bogatstva i na nama mladima je da damo sve od sebe kako bi je učinili boljom za život - kaže Rosana.

Vršnjacima poručuje da treba vjerovati u sebe i raditi na sebi.

- Mnogi kažu 'sanjajte, možda se vaš san i ostvari', e to je ono čime se vodim u životu - kaže za kraj Rosana.

Debi iz snova

Rosana Maksimović odnedavno nosi dres ženskog fudbalskog kluba Modriča u kojem je imala debi iz snova.

Njen tim je gubio 2-1 sve do same završnice, kada je Rosana prvencem u posljednjem minutu donijela izjednačenje i radost svojoj ekipi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana