Dijana Vasić, najtrofejnija odbojkašica u BiH: Sve medalje pripadaju kćerki

Danijel Radujković
Dijana Vasić, najtrofejnija odbojkašica u BiH: Sve medalje pripadaju kćerki

Banjaluka - Odbojku u RS i BiH proteklih dvadesetak godina obilježila je najtrofejnija princeza među brčanskim "princezama" Dijana Vasić, koja je za 21 godinu bavljenja ovim sportom osvojila toliko trofeja, medalja i ličnih priznanja da mora ozbiljno razmisliti o pravljenju posebne prostorije da bi ih grupisala na jedno mjesto.

Ona se u 34. godini oprostila od aktivnog igranja, a to je uradila u velikom stilu, sa još jednom titulom šampiona BiH, koju je osvojila sa svojim Bimal Jedinstvom. Prvi kontakt sa odbojkaškom loptom, koja je bila njen najbolji drug dvije decenije, imala je 1996. godine. Tada je došla na prvi trening Jedinstva, a zajedno su rasli i uskoro uspostavili dominaciju na domaćim terenima. Najtrofejnija je igračica na ovim prostorima i njeno ime ostaće zauvijek zapisano u almanasima odbojke RS i BiH.

- Sjećam se kada smo se okupili u tadašnjoj dvorani Partizana koja je bila neadekvatna za treniranje. Od tada je sve krenulo uzlaznom putanjom, ušli smo u Prvu ligu, a već od sezone 1998/99. počele su da se nižu titule. Kada je formirana zajednička liga, prvi dio nisam bila tu, igrala sam u Hrvatskoj, kasnije sam bila u Radniku i tada smo osvojili Kup RS. Od 2001. do 2003. sam igrala Prvu A ligu Srbije i Crne Gore. Zatim, od 2006. sam ponovo u Jedinstvu, gdje sam osvojila 11 titula, devet kupova BiH i ko zna koliko trofeja u prvenstvu i Kupu RS - istakla je Vasićeva.

Sve to nije prošlo nezapaženo, jer je 2007. godine izabrana za najboljeg sportistu Srpske, a godinu kasnije i BiH. Pored toga još tri puta je bila među deset najboljih u RS.

- Postala sam prva odbojkašica sa titulom najboljeg sportiste Srpske. Tada sam od saveza dobila zlatnik za razvoj odbojke, a kasnije za 20. rođendan srebrenjak. Puno mi znače individualna priznanja. Ovo je kolektivni sport i kada se neko izdvoji sa tolikim brojem priznanja znači mnogo. Svako od nas bi poželio da ima priznanje više. Koleginice mi govore da moram otvoriti jedu sobu za sve to. Definitivno moram, imam više od 40 medalja, individualnih pehara, diploma, velikih statua, zlatnika... Stvarno ne znam gdje ću sve to da stavim, ali sada imam vremena da razmislim o svemu - dodala je Dijana.

Većinu karijere provela je u Brčkom, ali igranje u Hrvatskoj i posebno Srbiji ostaće joj u lijepom sjećanju.

- To je bio moj prvi odlazak od kuće, novi život, okruženje i društvo. Moja ekipa Srbijanka je u jakoj konkurenciji Zvezde, Poštara i ostalih završila na visokom šestom mjestu, tako da mi je taj odlazak ostao u vrlo lijepom sjećanju. Imala sam sjajnu ekipu i u Hrvatskoj, to su sada sve reprezentativke. Sve su plakale kada sam odlazila kući, sa njima sam i dalje u kontaktu - istakla je Vasićeva.

Imala je dosta ponuda da ode u inostranstvo, ali, kako je kazala, nije se pokajala što je ostala u Brčkom.

- Kada sam se vratila i Valjeva upoznala sam sadašnjeg supruga, vjenčali smo se. Bilo je dosta ponuda iz inostranstva, ali riješila sam da ostanem i karijeru gradim kod kuće. Nisam htjela da se odvajam od muža i porodice i nisam se pokajala. Srećna sam i zadovoljna, ostvarila sam se u odbojci BiH i mislim da će moje ime ostati zapisano i to mi puno znači - kazala je Vasićeva.

Puno obaveza nije je spriječilo da završiti fakultet fizičke kulture, ali i da osnuje porodicu.

- Sport sam shvatila kao posao, to je obaveza koju moraš da ispuniš. Bilo je uspona i padova, a naše je da sve iznesemo na najbolji način. Porodica mi je bila izuzetno velika podrška, suprug i kćerka kasnije. Kada sam nju rodila, sve što sam osvojila je njeno, ona uživa u tome. Bilo je teško poslije porođaja, ona je išla sa mnom na pripreme, ne znam da li bih sad to mogla da ponovim. Međutim, imala sam cilj da se vratim, bile su to slatke muke. Kada imaš cilj i sebi nešto zacrtaš onda se može sve - rekla je Vasićeva.

Iako je tokom karijere osvojila mnogo trofeje, posljednja sezona ostaće joj zauvijek u srcu.

- Sa peharom u ruci sam se oprostila od odbojke. To je bio cilj kluba. Izdvojila bih učestvovanje u Ligi šampiona. Od 2005. sam igrala u Evropi, bilo je tu dosta mečeva sa reprezentacijom, a slušati himnu Lige šampiona je velika čast i zadovoljstvo. Te utakmice su mi najznačajnije, jer smo mi mlad klub sa skromnim uslovima - zaključila je Vasićeva.

Trenerska karijera

Vasićeva se namjerava baviti trenerskim poslom, a radi u pionirskoj reprezentaciji. Nada se da će imati ponuda nakon razgovora sa ljudima u savezu i klubu. Smatra da ovdje ima dosta talenta, ali da su problem finansije.

- Veliki problem je i odlazak mladih igračica, svaki veći talenat igra za neku drugu državu. Milim da bismo bili u sredini svjetske odbojke da svi igraju za nas. Sve je to posljedica slabih finansija, klupskih i u savezu. Uvijek napominjem da smo zemlja u rzavoju - kazala je Dijana.

Vjeruje u Jedinstvo

Igrački više neće pomagati svom Bimal Jedinstvu, ali vjeruje da će klub nastaviti dominaciju u BiH.

- Imamo krug ljudi koji vrlo dobro rade svoj posao, uprava i predsjedništvo. Nisu još obavljeni razgovori sa igračicama, neke će otići, tim će biti u malo izmijenjenom sastavu. Imamo naših talenata i mislim da neće biti problem za Jedinstvo iduće sezone - rekla je Vasićeva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana