Žurke u Sjevernoj Koreji do zore pod svjetlošću svijeće

Ipak i oni, kao i mnogi u svijetu, traže priliku da uživaju u životu. Za razliku od Južne Koreje u sjevernom dijelu Korejskog poluostrva kućne zabave su veoma uobičajene.

U zemlji gdje je ponašanje u javnosti predmet velike kontrole, kućne zabave su prirodan način da se ljudi opuste. Studenti u Pjongjangu žive sa svojim roditeljima i teško mogu organizovati žurke kod kuće i zato često odlaze u napuštene zgrade, kojih ima prilično u glavnom gradu.

Uprkos opštoj logici, mnogi studenti vole da idu na sela gdje im je država odredila obaveznu radnu obavezu u vidu poljoprivrednih radova. U selima se gotovo svako veče prave zabave i to je odlična prilika da se sretnu predstavnici suprotnog pola.

Među svim društvenim klasama u Sjevernoj Koreji zabave uglavnom oživljava neko ko svira na gitari ili nekom drugom instrumentu i onaj ko vodi pjesmu. Piće soju pomaže da se mladi opuste i čak ako nestane struje, što je česta pojava, kućna zabava se nastavlja pod svjetlošću svijeće. Neki imućniji imaju karaoke mašinu, ali je to rijetkost.

Mnogo mladih ima pristup muzičkim MP3 plejerima koji stižu iz Kine zajedno sa stranom muzikom. Lokalne pop pjesme teško mogu nazvati kul. Postoji mnogo ljubavnih pjesama, ali su sve redigovane i cenzurisane. Tu su i pjesme koje mladi ne vole da slušaju - pjesme koje veličaju vladajuću porodicu, navode slušaoca da naporno radi ili nude nostalgična sjećanja na rodne gradove i majke.

Obični stanovnici Sjeverne Koreje nemaju šansu da uživaju u pićima koje konzumira vladajuća klasa, kao što su tekila ili konjak. Većina samo u specijalnim prilikama proba pića koja proizvodi država, kao što je jangdok-sul ili pivo taedongang i vjerovatno nikada nisu probali pića koja se prave od voća i bobica, kao što je vino od borovnica paektusan, koje je dostupno stranim turistima.

Turistima je takođe na raspolaganju jako alkoholno piće soju, koje Sjevernokorejci prave od gljiva. Prema običaju boce pića se dijele kada je proslava rođendana Kim Il Sunga i Kim Jong Ila, za Novu godinu i 9. septembar, dan kada je nastala Narodna Republika Koreja.

U posljednje vrijeme dolazi do promjena kako kapitalizam polako prodire u zemlju. Danas postoje lanci prodavnica u kojima se alkohol prodaje i pivo je dostupno svima. Ipak najefikasniji način je da se konzumira državni soju.

Dosta se koristi i nongtaegi, piće napravljeno u domaćoj radinosti. Za one koji žive na selima, koji nemaju dovoljno novca, nongtaegi je jedina opcija. Proizvodnja tog pića je prilično primitivna i uglavnom se pravi od kukuruza, voća ili ginsenga, koji se ostavljaju u teglama do vrenja i čuvaju se ispod debelih naslaga odjeće, da bi se zadržala njihova toplota. Mamurluk od ovog pića zna biti prilično neugodan.

Pušenje cigareta je uobičajeno među muškarcima. Oni koji dosta puše dobijaju nadimak "koza dimnjak" , prema poznatom sjevernokorejskom crtanom filmu sa kozom koja puši.

Neki rolaju sopstvene cigarete uz pomoć stranica državnih novina "Rodong Sinmun" i oprezni su da pri tom ne poderu bilo koju sliku članova vladajuće partije. Ostali koriste domaće brendove. Kim Jong Un je i sam pušač, kao što su bili njegov djed i pradjed. On puši cigarete 727 nazvane po danu završetka korejskog rata 27. jula. Taj broj se često koristi i kao broj tablica sjevernokorejske elite. ++++

Bingdu

Kada je riječ o narkoticima, u Sjevernoj Koreji se najviše koristi metamfetamin, odnosno kristalni met. Tamo ga nazivaju bingdu i odgovara realnosti života - jeftin je, ne treba posebna oprema da se napravi ili specijalno znanje i održava gladne ljude na nogama, sve dok ne postanu zavisnici.

Pojedini bingdu koriste i kao zamjenu za lijekove, jer mnogi ljudi sa hroničnim bolestima nemaju dovoljno novca da plate prikladan tretman, a kristalni met im privremeno uklanja bol.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.