San o samoći Nijemac ispunio u divljini Kanade

Džo je radio kao stolar, zatim kao policijski komesar, ali je stalno žudio za životom kakvim je živio u djetinjstvu. Privlačili su ga netaknuta priroda, jednostavan život, a naročito sloboda.

Prvi put se udaljio od civilizacije kada se prije oko 40 godina odmetnuo u usamljene krajeve Skandinavije, ali za njega nisu bili dovoljno usamljeni. Smetali su mu turisti od kojih ljeti vrvi pa je riješio da ode još dalje. U Kanadi, blizu granice sa Aljaskom, našao je ispunjenje svoga sna. Pratio je put koji je otvoren samo nekoliko mjeseci godišnje, a kada je stigao do kraja, još tri dana se probijao kroz divljinu Jukona da bi najzad našao mjesto koje će postati njegov dom.

Neko vrijeme mu je društvo pravila supruga Sabine, koju je upoznao u Njemačkoj, gdje povremeno dolazi da bi predstavio svoje knjige. U međuvremenu su se razveli i Bentfeld je ponovo sam. Za 30 godina, koliko živi u kolibi na jezeru, posjetilo ga je oko 30 ljudi, među njima njegova dva sina s porodicama, novinari i mala filmska ekipa, koja je snimila video o njegovom životu.

Bentfeld kaže da je "sam svoja domaćica" i da zbog toga prijepodne obavlja kućne poslove, dok je druga polovina dana rezervisana za lov, ribolov i pješačenje.

Sve što mu je potrebno sam lovi, skuplja ili pravi pa su mu troškovi života veoma niski: oko 300 evra godišnje odlazi na brašno, kafu, začine i, naravno, municiju.

- Ostatak uzimam iz divljine: lov, ribolov, bobičavi plodovi, gljive i povrće iz prirode - kaže Džo.

Ovakav način života nosi i izvjesne rizike kao što su neizlječive bolesti, divlje životinje i nagle promjene vremena koje mogu imati koban ishod. Njega to mnogo ne brine.

- Neizlječivo sam zdrav i proveo sam 30 godina bez ljekara u bespuću divljine. Sljedeće indijansko selo udaljeno je sedam dana pješice kroz prašumu - kaže Džo.

Pun je optimizma, a protekle decenije mu daju pravo za to. Iako ima već 85 godina, u dovoljno je dobroj formi da može sam da preživi.

Ne brinu ga ni medvjedi i vukovi koji lutaju kanadskim šumama.

- Na sjeveru nema opasnih životinja, samo neopreznih, glupih ljudi - kaže on u intervjuu za "Travelbuk".

Daleko od potrošačkog društva izgradio je sopstveni raj. Na pitanje kakav je osjećaj živjeti slobodno u samoći u Kanadi, Bentfeld odgovara: "Euforičan, kao da lebdite na ružičastim oblačićima".

Ono najljepše za njega je svaki novi dan bez ljudi. Ipak, priznaje da ima nešto što mu nedostaje: svakodnevnih 2,5 decilitra piva "trolinger" koje je, kako kaže, "Bog dozvolio svakom Švabi". (Agencije)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.