Povratnička porodica Stanojević oživjela opustošeno srebreničko selo Ratkovići

Stanojević se vratio prije pet godina u rodno selo, iz kojeg je sredinom ratne 1992. godine prognan sa porodicom, rođacima, kumovima i komšijama. Zajedno s bratom Dimitrijem izgradio je kuću na temeljima porušene, u kojoj živi sa suprugom Verom. Proveo je dvije decenije u Mladenovcu i mogao je, kaže, da živi tamo, ali ga je vukla rodna gruda.

- Svake godine poslije rata dolazili smo u selo, u kojem se ni cvrkut ptice nije mogao čuti. Tišina, zidine izgorjelih kuća i spomenik na uzvišenju iznad sela podsjećali su na užasne ratne događaje i stradanja - počinje Stanojević priču od najtežih dana u životu kada mu je 21. juna 1992. godine ubijen brat Nikola i kada se u trenutku srušilo sve ono o čemu je s braćom sanjao u toplom porodičnom domu.

Kaže da je zahvaljujući pomoći Vlade Srpske izgradio sa bratom Dimitrijem zajedničku kuću koju još oprema.

- Dobili smo paket građevinskog materijala za ovu kuću, koju smo nas dvojica svojim rukama podigli. Odlučio sam da ovdje živim i očekujem da će nam načelnik Srebrenice Mladen Grujičić pomoći da stvorimo uslove za povratak i drugih mještana - ističe Stanojević i dodaje da ima Srba koji žele da se vrate na imanja i da svojim novcem obnove kuće, ali da ne mogu da dovezu materijal zbog lošeg puta do Ratkovića.

Milan i Vera iskrčili su zapuštene parcele na imanju, gdje su podigli malinjak. Ove godine su proširili zasad na četiri dunuma. 

- Ovogodišnji rod je podbacio zbog nepovoljnih vremenskih uslova. Ubrali smo nešto više od tone maline i zadovoljni smo količinom, s obzirom na to da je mlad zasad i da se radi o manjoj parceli na kojoj smo tek počeli proizvodnju ovog voća - kaže Stanojević i ističe da bi otkup maline s tog područja bilo lakše organizovati da ima više voćara i da otkupljivači odvoze malinu do hladnjače udaljene oko 20 kilometara.

Zasijali su Stanojevići i povrtarske kulture.

- Ovdje uspijevaju krompir, luk, pasulj. U selu nema nijedne poljoprivredne mašine i veliki problem nam predstavlja sjetva, ali i sabiranje ljetine - kaže vrijedna domaćica, koja ističe da se ona i suprug snalaze u nesvakidašnjim uslovima na selu i da žive opušteno uvjereni da će rođaci i komšije uskoro krenuti putem povratka na svoje, gdje će ih dočekati Stanojevići i Marinko Bogičević, koji se takođe vratio u Ratkoviće. Priznaje da joj nedostaju djeca, koja se zbog posla nisu vratila, kao i prijateljice koje su ostale u Mladenovcu.

- Navikavamo se na život u selu. Odemo do grada da bismo nabavili osnovne potrepštine i vraćamo se domu u kojem dočekujemo naše sinove, rođake, prijatelje, ali i sve ljude koji ovdje dolaze - kaže Vera Stanojević.

Mještani Ratkovića okupljaju se svakog 21. juna da bi odali počast za 24-oro Srba koje su ubili pripadnici Armije RBiH iz Srebrenice. Lokanim putem dolaze u rodno selo iz Srbije, Makedonije, evropskih i drugih zemalja i druže se pod lipom na uzvišenju Zovik, u blizini spomen-obilježja. Sa te zaravni nekada su se, kažu, pozivali na slave, mobe i daće jer su kuće bile raštrkane po zaseocima. Vuče ih želja da dođu u zavičaj i vide brda na koja su nekad vodili stoku na ispašu. U zavičaj u kojem nije bilo života pune dvije decenije zbog diskriminatorskog odnosa lokalne bošnjačke vlasti, koja je ignorisala zahtjeve Srba za obnovu i povratak.

Pomoć opštine

Načelnik Srebrenice Mladen Grujičić rekao je da će pomoći Srbima koji se vraćaju u Ratkoviće.

- Mještanima tog sela je potrebna jedna poljoprivredna mašina koju bi zajedno koristili prilikom obrađivanja imanja. To ćemo im obezbijediti i makar malo olakšati život u uslovima koji su sada loši - rekao je Grujičić, dodavši da je o nabavci jednog traktora s priključnim elementima već razgovarao sa nekim donatorima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.