Njemačka naučnofantastična dramska serija “Tmina” početak u kraju

Prikaz svijeta u kojem čovjek pokušava da zauzda vrijeme i promijeni neizbježno i predodređeno, vođen ličnim željama, patnjom i rastrzanošću u dobru i zlu, koje sami stvaramo, utkan je u njemačku naučnofantastičnu dramsku seriju “Dark” (“Tmina” ili “Mrak”). To je ostvarenje koje prikazuje priču o životima nekoliko porodica u izmišljenom njemačkom gradu Vinden, poigravajući se vremenom, motivima raja i pakla, govori o slobodi, izborima, ljubavi, patnjama malog čovjeka u velikom vremenu koje pokušava da ukroti, a vrijeme je njega već odavno ukrotilo. Povezanost porodica Nilsen, Kanvald, Dopler i Tideman u fokusu je priče koja se proteže u dva vijeka i nekoliko ciklusa. Oni upoznaju način funkcionisanja vremena, susreću se sa mlađim i starijim verzijama sebe i drugih zaključujući da vrijeme oko njih nije linearno. Ruše granice, žrtvuju druge i žrtvuju se za druge, zavlače u ispraznost čineći iste greške. Priča započinje samoubistvom Mihaela Kanvalda 21. juna 2019. godine. Nakon toga klupko vremena počinje da se mrsi i razmotava.

“Tmina” je predivno napisana, režirana, montirana, muzika odlično prati radnju, a glumačka postava je besprijekorna, što seriju čini jednom od najkvalitetnijih i najboljih priča ikad stvorenih za televiziju.

O samoj seriji, koja je završena 27. juna, porazgovarali smo sa scenskim dizajnerom, teatrologom, filmskim i TV kritičarem Monikom Ponjavić, koja se za “Glas Srpske” osvrnula na njen kvalitet, glumce, teme i motive.

Prema riječima Ponjavićeve, uspješnost ove haotične i skladne cjeline leži u pisanju i kvalitetu scenarija i načina na koji je tekao proces stvaranja teksta. “Tmina” je jedna od serija koje su predstavnici dobrih i pametnih završetaka, jasno definisanih. Unaprijed se znalo da postoje tri svijeta, od kojih je samo jedan originalni i onaj u kojem je sve počelo.

- Znalo se i da će publika pratiti jedan od ishoda tog svijeta. Jednostavna, ali efektna premisa i koncept koji je autorima dozvolio poigravanje sa redoslijedom pričanja priče - početak je kraj, kraj je početak. To je moguće samo onda kada imaš potpunu slobodu, kada znaš šta je početak i šta je kraj. Sve ostalo su detalji koji se naknadno bruse i grade - navela je Ponjavićeva za “Glas Srpske”.

“Tmina”, kako ona navodi, crpi inspiraciju iz brojnih drugih djela popularne kulture, prije svega iz “Tvin Piksa”.

- Kao i “Tvin Piks”, koji je nešto najoriginalnije što smo mogli gledati u posljednjih dvadeset godina, “Tmina” je uspjela da bude i ostane svoja, jedinstvena iako koristi elemente drugih djela. Svoju priču priča kroz nekoliko vremena iz perspektive istih likova različitog doba. Nikada do sada nisam vidjela tako dobar izbor glumaca čije mlade, srednje i starije verzije podsjećaju jedne na druge kao da je riječ o istoj osobi i seriji koja je snimana više od pet decenija, a ne tri godine. Svi glumci su besprijekorni, scenski dizajn (kostim i scenografija) je doveo do toga da plovimo kroz vremena i prostore. Šminka i sve scensko na kraju krajeva, je dovelo do toga da smo u svakom trenutku bez sumnje znali gdje se nalazimo, koje vrijeme je u pitanju, koji svijet - dodaje ona.

Putovanje kroz vrijeme, predodređenost, ponavljanje, ideja raja i pakla su ustaljeni motivi i okidači inspiracije u umjetnosti, a prema njenim riječima, u ovoj seriji to nije toliko drugačije prikazano, jer u svemu postoji neka vrsta reciklaže već viđenih ideja.

- Ono što je meni bilo interesantno jeste način na koji su autori iskazali svoj stav - postavkom tri glavna lika: Jonasa, Marte i Klaudije (uz, naravno, sve prateće likove). Pakao i raj, kao koncept, zavise isključivo od ličnih ubjeđenja, motivacije i doživljaja svijeta ovih likova. Za Jonasa pakao je proživljavati iste događaje i patnju u beskonačnost, zbog čega je njegovo viđenje raja oslobođenje od tog svijeta u limbu i smrt koja dolazi kao vrlo izvjesna sloboda. Za Martu je pakao život bez sina, zbog čega se život u limbu mora nastaviti - naglašava ona.

Kako navodi, svi likovi su vođeni sličnim, čak možda i istim motivacijama.

- Riječ je, što je iznenađujuće za jednu značajno protestantsku zemlju koja uz to slovi za hladnu naciju, o porodici i ljubavi prema bližnjem, zbog čega su svi oni beskompromisno spremni na strašne žrtve i još strašnija djela. Iako serija insistira na determinizmu i na neprirodnosti koju putovanje kroz vrijeme, kao koncept, nosi sa sobom, pogotovo kada slabostima čovjeka daš toliku moć, kraj u fokus stavlja slobodu volje. Riječ je o optimističnom stavu, ipak - objašnjava ona.

Serija je do kraja uspjela da ispriča ono što je bilo očekivano i dala odgovore na pitanja na koja je trebalo da odgovori.

- Svi odgovori, svi važni odgovori, oni koji se tiču priče, su dobijeni. Znamo šta je početak petlje. Znamo na koji način se petlja može prekinuti. Znamo motive likova. Znamo ko je s kim u rodu i ko je na koji način povezan do te mjere da sada znamo da je Reginin otac Bernd, a ne Tronte, na kojeg smo svi sumnjali. Išlo se do takvih detalja iako to suštinski nije bilo toliko važno za priču, generalno. Znamo šta je Adam radio sve ove godine, šta Eva, a šta Klaudija i šta je ishod svih njenih napora, da ne otkrivam previše za one koji nisu gledali. Sve je tu, ako ste pomno pratili. Ako nije tu, onda za priču nije ni bilo važno. Toliko je to jednostavno - naglašava Ponjavićeva.

Seriju “Tmina” možemo nazvati i fenomenom jednog vremena, jer se pojavila, izdvojila kvalitetom i zavela gledaoce svojim misterijama. “Tminu” čovjek može (možda i mora) da gleda uz pisanje bilješki ne bi li tako uhvatio sve godine, imena i poveznice među likovima i događajima, te da ostane oduševljen i genijalnošću i jednostavnošću svega.

Osvrćući se na to zašto je svijetu bila potrebna ovakva serija, ona smatra da je jedan od razloga razotkrivanje misterija koje leže u srži čovjeka.

- Drugi je potreba za svježom pričom u ovoj eri neoriginalnosti koja će nas pokrenuti na razmišljanje. Treći su likovi, oni ljudski likovi, sa manama i vrlinama, sa kojima se možemo povezati, kroz koje možemo iskusiti novi svijet i projektovati lične želje, strahove i težnje, jer to i jeste suština bilo koje priče, nevezano za to da li se radi o književnom djelu, filmu, seriji ili bilo kojem drugom umjetničkom djelu. Likovi koji su jednog trenutka tu, sa kojima živimo, a već drugog kao da nikada nisu postojali, iako ćemo ih se uvijek rado sjećati i vraćati im se - pojašnjava ona i dodaje da je bitna stavka to što je serija njemačke produkcije potisnula dominaciju američke kulture.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.