“Boing 747 VC-25” čudo koje je izazivalo divljenje

Ruku na srce, ne­ može se osporiti hibridni rast u skoro svim sferama američkog društva, naročito poslije Drugog svjetskog rata, najprije rast društva, odnosno nacije i ekonomije. Najbolji dokaz je veliko doseljavanje stranih građana u Sjedinjene Američke Države. Međutim, danas u odnosu na period prije 50 godina postoji velika razlika kad su ovi ljudi u pitanju.

Prije 50 i više godina ljudi su odlazili trbuhom za kruhom, osnovni zakon im je bila egzistencija, da imaju od čega pošteno da žive, rade i da održe svoju porodicu, a šta su i ko su, to je ostajalo u njihovim poštenim domovima.

Međutim, danas je to u većini slučajeva sasvim nešto drugo, mnoge vjere kao i individue pokušavaju, u najmanju ruku, nametnuti nešto svoje i dominirati, što je nemoguće u SAD koje imaju svoje vrijednosti i pravila, iako u zakonu Sjedinjenih Američkih Država svaka vjera i individua ima koliko-toliko zagarantovana svoja prava. Sve ovo govori koliko su Amerikanci organizovani kao nacija, a tako je i sa vrhom države tj. američkim predsjednikom kojem je obezbijeđeno da posjeduje sopstveni specijalni avion koji širom svijeta plijeni, te izaziva oduševljenje i priželjkivanje da sleti na njihovo tlo, kao što je, na primjer, i poziv srpskog predsjednika.

Upravo takav je predsjednički avion “Air Force One”, ova letjelica posjeduje ono što nijedna slična letjelica nema. “Air Force One” je jedinstven, naziva se i “američka leteća komanda”, avion američkog Ratnog vazduhoplovstva koji je u službi države, a veliki dio američke javnosti ga odmila zove “leteća bijela kuća”.

Ovaj megalomanski američki projekat, koji je započet davno kao ideja, danas se uveliko ostvaruje u smislu predstavljanja američkog predsjednika u svijetu moći i dominacije. Avion “boing 747” je bio čudo i nešto sasvim novo kada je ugledao svjetlost dana. Širom svijeta izazvao je simpatije kao jedan od najljepših putničkih aviona na svijetu ikad napravljenih, što je definitivno i bio. Upravo on izabran je da bude avion koji će predstavljati predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, a to nije mala stvar.

Međutim, avion “boing 747” američkog predsjednika drastično se razlikuje od komercijalne, odnosno civilne varijante “boinga 747”. Dovoljno je reći da je u složenim uslovima kao što je to bio teroristički napad na američke Kule bliznakinje, odnosno Svjetski trgovinski centar, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država upravljao državom iz vazduha, tj. iz predsjedničkog “boinga 747” tokom tog nemilog događaja.

Američki predsjednički “boing 747” posjeduje sve, od predsjedničkog kabineta, soba, sala za sastanke pa do kuhinje, odnosno prostorija za prijem novinara i ostalih javnih ličnosti koje su privilegovane da budu u predsjedničkom avionu. Američki predsjednički “boing 747” više je nego letjelica, posjeduje skoro sve ono pomoću čega se komanduje na zemlji, uz sve to ne treba zaboraviti profesionalno osoblje koje je u službi predsednika Sjedinjenih Američkih Država, a koje broji do 80 osoba u raznim službama.

Najvažnije službe, odnosno osobe u letjelici su bezbjednosne, kako za predsjednika, tako i za sam avion, taktičko-organizacione, medicinske i druge slične službe. Avion mora da bude 24 časa dostupan predsjedniku SAD, ukoliko jedan od aviona nije dostupan, izgrađen je drugi potpuno isti avion. Interesantno je da predsjednički avion postaje Air Force One tek onda kada aktuelni predsjednik Sjedinjenih Američkih Država kroči u njega, a do to­g trenutka je klasični avion. Predsjednički avion “boing 747” posjeduje skoro sve funkcije kao Bijela kuća, razlika je samo što je “Air Force One” u vazduhu.

Nastanak ove priče vezan je za vrijeme američkog predsjednika Ronalda Regana, dok ga je prvi koristio Džordž Buš. Nakon ove verzije 747 pravi se i nova verzija pod nazivom “boing 747-8” koja će naslijediti dosadašnju verziju, a vizuelno će biti ista, samo većih gabarita, većeg doleta i bez spuštanja zbog dodatnog točenja goriva.

Tehničke karakteristike

“Beoing 747 VC-25 US AIR Force”:

prvi let 1987. godine, uvod u operativnu upotrebu 1990. godine, posada: dva pilota, inženjer leta i navigator,

osoblje: do 80 osoba,

dužina letjelice 70,6 m, širina 59,3 m, visina 19,3 m,

maksimalna poletna težina 375.000 kg,

motori 4 x General electric CF6-80C2B1, što omogućuje brzinu od 1.015 km/čas, plafon leta 13.700 m,

naoružanje: projektili za samoodbranu koji su tajni, kao i specijalni elektronski uređaji i oprema za ometanje i uništavanje neprijateljskih aktivnosti, a u novoj verziji 747-8 planirana je ugradnja laserskog oružja. 

Goran Ajder, vojni analitičar

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.