Mihajlović: Zar mislite da mi je izolacija problem nakon dva rata i bombardovanja

"Shvatam one koji se nisu navikli na ovo i sada im se sve čini kao žrtva. Međutim, za mene su sve mere predostrožnosti bile jako lagane za praćenje. Proveo sam mesece zatvoren u bolničkoj sobi u devet kvadrata, spojen na cevčice i infuziju, bez mogućnosti da otvorim prozor. Mislite li da mi je problem ostati sa svojom porodicom kod kuće i izlaziti samo na terasu da popušim jednu cigaretu? Masku sam koristio mesecima, nisam se grlio, rukovao... Nisam morao mienjati sada navike, pomalo sam asocijalan tip čovjeka. Čak sam se i šalio da bih sve ove mere sigurnosti zadržao u sledećih pet godina. Ne podcenjujem opasnost od korone, ali ne podcjenjujem ni tjeskobu kod onih koji nisu navikli biti izolirani", rekao je trener Bolonje.

Mihajlović se nalazi u Rimu u samoizolaciji budući da je zbog leukemije u daleko većem riziku od običnih ljudi.

"Mislite da poslije dva rata, bombardovanja i policijskog sata meni može predstavljati problem biti u kući na kauču ispred TV-a ili u fotelji s knjigom ili na terasi s cigaretom? Nakon mjeseci koje sam proveo u bolnici, biti kući s mojom porodicom vidim kao privilegiju. Poslije bolesti rekao sam više puta da je svaka stvar u mom životu dobila svoju dodatnu vrijednost i sve mi izgleda prelijepo. Disanje punim plućima, dodir vode na licu za vrijeme tuširanja, panorame... Na spisak mogu dodati i dug boravak u kući. Počevši od toga da mi ne treba alarm. Ustao sam u podne iz kreveta, zaboravio sam kada sam posljednji put učinio takvo nešto. Možda na praznicima kad sam bio dijete", dodao je Mihajlović.

Inače, trener Bolonje je u intervju istakao kako mu je jedino žao što još ne može osjetiti okus hrane zbog posljedica terapije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.