Glasova azbuka: Marko Podraščanin srednji bloker Srbije - Kad završim sa odbojkom idem po crni pojas

Dušan Repija
Glasova azbuka: Marko Podraščanin srednji bloker Srbije - Kad završim sa odbojkom idem po crni pojas

Srednji bloker reprezentacije Srbije Marko Podraščanin bio je vrlo raspoložen sagovornik u “Glasovoj” azbuci, pa je kroz ovu neobičnu formu intervjua rekao mnogo zanimljivih informacija o sebi, šta voli, šta ne voli, o čemu sanja i kako provodi vrijeme van terena.

Odbojkaši Srbije završili su pripreme u Srpskoj za kvalifikacioni turnir za Olimpijske igre (9. avgust), te Evropsko prvenstvo koje je na programu od 12. do 29. septembra, a Podraščanin se nada da će biti na raspolaganju selektoru Nikoli Grbiću već u Bariju gdje su Australija, Kamerun i Italija rivali “orlovima” za prvo mjesto koje vodi u Tokio. S obzirom na to da se oporavlja od prve teže povrede u karijeri odgovor na prvo slovo azbuke nametnulo se samo po sebi.

A - Ahilova tetiva. Prva ozbiljna operacija koju sam imao pre dva meseca. Povreda koja me mučila dve, tri godine i na kraju sam morao pod nož, tačnije izvršeno je čišćenje tetive. Počeo sam da treniram pre dvadesetak dana i nadam se da ću biti spreman do kvalifikacionog turnira, a ako ne do tada, onda sigurno do Evropskog prvenstva.

B - Beograd. Grad u kojem provodim dosta vremena, gde treniramo tokom leta i gde smo odigrali mnogo utakmica. Moj omiljeni grad pored rodnog Novog Sada.

V - Voja. Ime mog oca. Izuzetno sam mu zahvalan što je brata i mene izveo na pravi put posebno u haosu kakav je vladao. Bili smo podstanari, prilično teško živeli kao i većina građana, ali je on znao da nas nasavetuje. U neku ruku mi je i idol, a bio je i fudbaler, pa i dan-danas odigra mali fudbal. Možda sam na njega povukao taj sportski gen.

G - Glava. To je verovatno jedina razlika između vrhunskog i odličnog sportiste. Svi mi znamo da igramo odbojku, ali u presudnim momentima glava je ta koja pobeđuje.

D - Drugarstvo. Imam sreću da se bavim sportom i da imam mnogo drugova iz svih krajeva sveta sa kojima održavam kontakt kako putem društvenih mreža, tako i uživo. Naročito su mi bliski drugovi iz reprezentacije, jer sa njima provedem mnogo vremena tokom godine. To je lepa strana sporta. Imam i drugove van odbojke, uglavnom još iz škole.

Đ - Đak. Bio sam dobar u osnovnoj školi, u srednjoj sam već morao da pređem na vanredno školovanje jer sam bio u prvom timu Vojvodine. Roditelji su nas uvek savetovali da se obrazujemo i to mi je ostalo od malih nogu.

E - Entuzijazam. S obzirom na to da je u toku pripremni period i da se vraćam posle povrede imam veliku želju i volju da ispunimo zacrtane ciljeve. Vidim da i momci razmišljaju isto. Nema ništa lepše nego da branite boje svoje zemlje. Teško mi je pao neodlazak u Rio, jer smo neposredno pred Igre osvojili Svetsku ligu i dobili sve najbolje selekcije sveta. Ubeđen sam da bi doneli medalju i iz Brazila. Sada ne smemo da ponovimo istu grešku.

Ž - Žena Milena. Ljubav iz srednje škole sa kojom danas imam kćerkicu Milu koja ima četiri godine, a hvala Bogu na putu je još jedna beba, jer je supruga u trećem mesecu trudnoće. Porodica mi je veliki oslonac, a supruga i najbolji prijatelj.

Z - Zezanje. Imamo odličnu atmosferu. Volim da se šalim, nekad malo i preterujem, ali bože moj. Odbojka je lep i kulturan sport pa ne prelazimo često granice dobrog ukusa.

I - Igre. Učestvovao sam na dve olimpijade, oba puta nam je malo nedostajalo da se plasiramo u polufinale. To je nešto najlepše što može da doživi jedan sportista, zato smo sve podredili odlasku u Tokio. Mnogo pričamo između sebe, svesni smo da bi ta medalja bila kruna generacije.

J - Jadranka, ime moje majke kojoj sam kao i ocu zahvalan. Žena koja je Vojvođanka i od nje sam pokupio smirenost za razliku od oca koji ima tu krajišku crtu u sebi.

K - Karate. Trenirao sam šest godina i stigao do smeđeg dva pojasa. Međutim kako smo trenirali u skloništu, a kada je počelo bombardovanje 1999. godine sve se to ugasilo. Sećam se da sam imao trening u osam sati naveče 24. marta, a deset minuta kasnije počeli su da bombarduju Novi Sad. Ljudi su počeli da ulaze u sklonište i to je bio moj poslednji trening. Od 2000. sam počeo da treniram odbojku, ali mi je velika želja da po završetku karijere ponovo upišem karate i stignem do tog crnog pojasa.

L - Lopta. Moje zadovoljstvo i moj posao. Pored odbojke volim basket i mali fudbal.

Lj - Ljubav. Emocija koja nas ispunjava i vodi kroz život.

M - Mila, ime moje ćerke. Moja zvezda vodilja, pokušavam da prenesem na nju sve onako kao što su to činili moji roditelji na mene. Pokušavam da joj ispunim neke stvari koje su meni nedostajale, jer želim da ima sve što ja nisam imao.

N - Novi Sad. Moj rodni grad, za koji me sve veže. Porodica, prijatelji, početak karijere... Uvek se često i sa osmehom vraćam. Otac mi je rođen u Mrkonjić Gradu 1959. godine, ali se njegova porodica posle tri godine preselila na Petrovaradin. Bio sam pre nekoliko godina i u Mrkonjić Gradu i Banjaluci, video se sa rođacima i bilo mi je baš lepo.

Nj - Njujork. Bio sam dva puta i oduševio sam se. Imamo pogrešnu sliku o običnim ljudima koji su vrlo prijatni i fini. Ne pričam o politici koja je za mene najveće zlo na svetu. Tamo sam zaprosio i devojku, haha.

O - Obraz. Mislim da je ljudski obraz najvažniji u životu. To ostaje za vek vekova, a ako ga jednom izgubite teško je da ga ikada možete vratiti.

P - Predrag. Moj mlađi brat kojem pokušavam da pomognem koliko mogu jer je i on meni velika podrška. Naravno tu je i porodica, o kojoj sam već pričao.

R - Rusija. Jedna od najdražih zemalja, bratska zemlja. Oni nas bukvalno tako gledaju u šta sam se uverio i nedavno na moru u Grčkoj. Upoznao sam neke Ruse koji su stvarno bili super i shvatio sam da nas gledaju drugačijim očima. Obišao sam i mnogo gradova, znam i dosta istorije jer sam mnogo čitao. 

S - Srce i Srbija. Kada igram za nacionalni tim, a to je poseban osećaj. Nemamo mi ništa materijalno od toga, ali je nastup u dresu sa državnim grbom nešto posebno. Znamo kliko usrećimo naše ljude u Srbiji, Republici Srpskoj i širom sveta. To je nešto što se ne može opisati.

T - Trening i treneri. Svaki posao sa kojim se bavite zahteva mnogo odricanja i vežbe. Ništa ne dolazi preko noći, nema prečice do vrha. Na tom putu vrlo su značajni i treneri koji vas usmeravaju. Imao sam sreću da radim sa odličnim stručnjacima, Nikola Grbić je u reprezentaciji, Lorenco Bernardi u klubu. To je prava sreća.

Ć - Ćevapi. Jedno od omiljenih jela koje nažalost ne jedem prečesto. Trudim se da pazim na ishranu, ali kada sam u prilici počastim se. Probao sam i banjalučke i sarajevske i iskren da budem nisam uvideo veliku razliku, dobri su mi i jedni i drugi jer u Italiji nemam priliku da ih jedem.

U - Uspeh je jako važan za svakog sportistu. Jer kada se lomite i znojite i budete daleko od porodice prirodno je da medalja koju osvojite bude nagrada za sve što ste žrtvovali.

F - Fudbal. Volim da ga igram, da ne čuju treneri, hahaha. Navijam za Zvezdu iako mi je Vojvodina blizu i u njoj sam napravio prve korake. I dan-danas svratim u klub i posetim decu koja maštaju o velikoj karijeri.

H - Himna. Vrlo lep i neopisiv osećaj kada se peva himna, naročito kada igram u Srbiji. Krivo mi je što nikako nismo igrali u Banjaluci, jer sam video kako su devojke dočekane prošle godine. Da je bilo 30.000 mesta dvorana bi bila puna.

C - Celina ili tim. To nas krasi kao reprezentaciju, što u klubovima obično nema. U klubovima je drugačija situacija jer mnogi igrači prvenstveno igraju za sebe. To je stvarno tako, jer sam se uverio hiljadu puta. Mnogo igrača, naročito Amerikanaca i Brazilaca igraju samo za sebe. Sa druge strane, mi u reprezentaciji smo svi zajedno, bodrimo se, guramo i zajedno smo u svemu.

Č - Čorba, naročito riblja. Brat od strica mi je dobar kuvar, jedan od boljih u Novom Sadu i kad god dođem idem kod njega na čorbu.

Dž - Džim (teretana). Volim teretanu, to je nešto bez čega se ne može. Jako je važna jer je preventiva svih povreda. Rad u teretani obično je garancija da ćete na terenu biti dobri.

Š - Štuka. Volim da pecam, jer je to jedan od mojih omiljenih hobija. Idem i u Italiji na pecanje, a bilo bi lepo kada bih našao vremena da dođem u Šipovo jer sam čuo da su fantastični uslovi. 

 

 

Lična karta

Ime i prezime: Marko Podraščanin

Datum rođenja: 29. avgust 1987. godine.

Mjesto rođenja: Novi Sad.

Visina: 203 centimetra.

Težina: 100 kilograma

Pozicija u timu: Srednji bloker.

Broj na dresu: 18.

Karijera: Vojvodina (2005 - 2007), Volej Koriljano (2007/2008), Lube (2008 - 2016), Peruđa (2016 -?)

Nacionalni tim: Srbija (2006 - ?)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana