U metu: Gdje su mlade snage?

U SVIM bijeljinskim klubovima koji imalo drže do sebe postoji organizovan rad sa mlađim selekcijama i kada se razgovara s njihovim čelnim ljudima oni vrlo često s ponosom ističu tu činjenicu.

Međutim, kada se pogleda koliko tih mladih sportista stigne do seniorskih ekipa, podaci nisu za diku i ponos, jer u najjačim sastavima, za naše uslove vrhunskih klubova, skoro da i nema sportista koji su ponikli u sopstvenim omladinskim školama. A ako se i nađu na spisku, onda više služe za popunjavanje potrebnog broja, nego što dobijaju priliku da iskažu svoje znanje i talenat u najjačoj konkurenciji. Svjedoci smo da se već nekoliko godina u Bijeljini nije pojavio mladi fudbaler, košarkaš, odbojkaš ili rukometaš koji bi zadovoljio kriterijume takmičenja u najjačim ligama BiH, a kamoli da nađu mjesto pod suncem u Crvenoj zvezdi, Partizanu ili nekom evropskom klubu. Nekada, u ne tako davnoj prošlosti, bilo je drugačije, pa su sportisti iz Semberije odlazili u velike klubove u kojima su pravili velike karijere. Dovoljno je pomenuti samo Savu Miloševića, apsolutnog jugoslovenskog i srpskog rekordera u broju nastupa za fudbalsku reprezentaciju, da ne pominjemo imena desetina ostalih vrhunskih majstora fudbala, košarke i drugih sportova. To je jedna strana problema. Druga je u tome što se, kada se mladi sportista afirmiše u nekom od ovdašnjih klubova, ne nalazi način njegovog zadržavanja u matičnoj sredini, već vrlo brzo odlazi u potrazi za srećom u druge klubove i za šaku novca često upropaste karijeru. Ima tu, naravno, mladalačke brzopletosti ili nerealnih roditeljskih ambicija, ali i krivice sportskih radnika u klupskim rukovodstvima. Domaće sportiste zagledaju sa svih strana, pa ispada da je mnogo lakše odvojiti novac za sumnjiva "pojačanja" sa strane nego stimulisati i ispuniti želje domaćim mladim snagama. Ono što je jasno svakako je da bez priliva svježe krvi u seniorske sastave nema ni odgovarajućeg dugoročnog kvaliteta. Kada se u klupske kase slegne nešto više novca na brzinu se, ne za male pare, pokupuju igrači i stvori vještački kvalitet, a kada se kase isprazne, dolazi do raspada sistema i strmoglavog pada. Najsvježiji primjeri za to su košarkaški i fudbalski imenjaci. Košarkaški klub Radnik je prošle godine sa igračima iz Srbije bio u Ligi za prvaka, da bi ove godine ispao iz Premijer lige, a ista sudbina čeka i Fudbalski klub Radnik. A već je prošlo najmanje pet godina da ni jedni ni drugi nisu "proizveli" u svojim omladinskim pogonima nijednog fudbalera ili košarkaša na koga bi se ozbiljno mogli osloniti. Todor NIKOLIĆ

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.