Tragedija u pet činova za oproštaj Marija od Melburna

Sve je bilo spremno za oproštaj Endija Marija. Junak za kojeg navijaju svi. Fantastičan scenario. I meč za koji su svi željeli da se nikad ne završi, ali morao je.

Bilo je to 250 magičnih minuta, šekspirovskih. Vrijedilo je platiti svaki cent za ovakav spektakl. Takav meč za prvi dan turnira? Au, ljudi!

Voljom žreba, Endiju Mariju je zapao Roberto Bautista Agut. Teniser koji je u formi, koji nikako nije bio dobar protivnik da bi se, povredama ophrvani Škot iz Danblejna, ponadao produžetku australijske bajke.

Početak meča, obećavao je da će se Endijeva “labudova pjesma” u Melburnu, brzo okončati. U prva dva seta, španskom teniseru je bio dovoljan po brejk, i poslije gotovo sat i po igre, imao je u džepu velikih 2:0.

Ali ko ne zna Endija...I ovako “rašrafljen”, stegao je zube i pokušao da, na najvjerovatnijem oproštaju od publike u Melburnu, ne baci bijeli peškir u ring prebrzo. Znao je da su svi tu bili - zbog njega.

I ne samo na “Melburn areni” (bivša Hajsens), već reklo bi se i u čitavom kompleksu. Baš kao i na Vimbldonu, i ovdje u Melburnu postoji brdašce između terena na kojem se okupljaju i sjede ljubitelji tenisa. Neki australijski pandan Henman hilu na Vimbldonu.

Gdje god se okrenete, veliki ekrani sa prenosom Endijevog meča sa Bautistom Agutom.

“Uuuuuuuuh, pa onda ooooooooooh”, glasno uzdiše publika kada Britanac izgubi poen. Ili suprotno, kada ga dobije, uslijedio ono gromoglasno i podrhtavajuće “roooooooaaaaar”. Ili tako nešto.

Ali na samom stadionu, emocije su bile tako gusto nabijene, da ste ih mogli sijeći nožem. Endi, kada bi napravio grešku, u frustraciji je grizao prste ili se udarao pesnicom po butini, kao da mu je malo povreda, pa daj da se još i samouništi.

Ali sve vrijeme meča, naspram ogromne većine, na jednoj od tribina bio je i jedan vatreni navijač Bautiste Aguta. Preplanuo momak u sivoj majici, papučama i bermudama, riješio je da kida nerve svima na stadionu. Kakva hrabrost!

Malo po malo i Endi je primoravao Bautistu Aguta na greške, prošao je kroz taj brejk trećeg, pa četvrtog seta. Veliki preokret na pomolu? Dok sa tribina ođekuje ono “Let's Go Andy, lets's go”, kamera zumira lice Endijeve majke Džudi i brata Džejmija.

Džudi, uvek kamenog izraza lica, sad je takvo da se iz aviona vidi da suzbija emocije. Prijeti da sve u njoj implodira, suzdržava suze.

Negdje na 6:5 u četvrtom setu, kada se Škot spremao da odservira, odnekud je zapraštao vatromet! Endi se zbunio, stao, kao da će da pita sudiju, “pa čekajte ljudi, kakav vatromet, još nisam završio meč”.

Dobio je Endi taj servis gem, urlik oduševljenja prolomio se cijelim stadionom, a i šire. Savršeno akustično, grand teatar, ma idealno za ovakve emotivne doživljaje.

Sa zvučnika u areni, dopirali su taktovi čuvenog hita grupe “Queen”, “We will rock you”. Adrenalin na tribinama udara u gornju granicu, svi kao da tapkaju nogama u patos i plješću rukama, kako je to nekad činio slavni Fredi Merkjuri na koncertima sa publikom, možda baš kao na “Live Aid -u” 1985.

Ali troll ne miruje u pauzi između četvrtog i odlučujućeg seta.

“you are winner Roberto, you are winner”. Ili, “ti si pobjednik Roberto, ti si pobjednik”. A kasnije je dodao i “I love you”.

Endi pokušava da skraćuje poene, vidi se dok hoda koliko se muči, kao da mu je neko u kukove ugradio kočnice. Dobio je prvi gem, onda na startu drugog odigrao nestvarno dobar poen, kada je stigao da vrati lopticu poslije istrčavanja na mrežu i lob udarca. Da ste mogli samo da čujete sa koliko oduševljena je propraćen taj poen!

Ali Bautista Agut je čvrsto bio riješen da ove večeri bude “partibrejker”. Prvo 2:1, pa 3:1, uskoro I 4:1, 5:1. Cio stadion utihnuo je u splin, svjestan šta dolazi. Jedino je trol skakao od sreće!

Na semaforu je bilo da je meč trajao 4 sata i četiri minuta. Meč lopta za Španca, broj jedan. Endi rizikuje, kao nekad na Vimbldonu, istrčava napred, odigrava bekhend volej. Poen! Potom još dva, smanjuje na 5:2. Signal da sa razglasa zagrme taktovi pjesme grupe AC DC.

Ali ništa od preokreta. Španac dobija posljednja četiri poena, zavijesa pada na pozornicu poslije četiri veličansvena sata I još deset minuta pride.

Bautista se pozdravlja sa Marijem, grli ga, potom u maniru pravog sportiste čestita Endiju na svemu što je uradio za svjetski tenis.

I onda, pred mikrofon dolazi on. Konferansije mu je priredio zaista veličanstvenu uvertiru u govor. Endi jedva stoji na nogama, glas mu podrhtava dok govori.

Potom, iznenađenje. Na velikom ekranu, puštaju video snimak u kojem mu njegove kolege žele sve najbolje. Ređali su se Rafa, Novak Rodžer, Karolina, Kirijos i još mnogo njih koji su željeli i na ovaj način da mu poruče koliko im znači.

“Zbogom prijatelju moj”, bila je rečenica Novaka Đokovića, koji je prethodno podsjetio na dane kada su, kao dječaci, dvanaestogodišnjaci, igrali negdje u Francuskoj.

Na tribinama, okolo, mnogi su zaplakali. Niko nije želio da napusti stadion, dok Endi nije izašao.

A onda je i to morao da uradi. Izašao je pravo u – neizvijesniost. Otišao negde u dubinu noći. Nova operacija poslije koje možda neće biti povratka.

Prvi dan i na kraju njega neviđena teniska tragedija! Melburn će ove scene, dugo, dugo pamtiti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.