Mundijalski stadioni tužno prazni
Banjaluka - Svjetsko prvenstvo u fudbalu planetarno je najveći sportski događaj, veći čak i od Olimpijskih igara. Mnoge zemlje čine sve da bi dobile organizaciju mundijala, neke su čak posezale i za nedozvoljenim sredstvima sa nadom da će domaćinstvom ovakvog događaja doći do ekonomskog procvata, velike zarade i potpune turističke otvorenosti ka ostatku svijeta.
Svjetska fudbalska federacija (FIFA) ima visoke zahtjeve. Od organizatora traži vrhunsku infrastrukturu, ne samo sportsku nego saobraćajnu, smještajnu kao i široku logistiku. Za to su potrebna ogromna ulaganja, što su osjetili posljednji organizatori mundijala Južna Afrika, Brazil i Rusija. I dok je najveća zemlja svijeta finansijski dobro prošla, to se ne može reći za prethodnike. Najveći problem je sa stadionima.
Sve zemlje su gradile vrhunske objekte, ali je problem nastao nakon mundijala, jer na njima nema ko da igra. U 34 stadiona, ove tri zemlje uložile su više od 11 milijardi evra. Većina objekata propada ili je promijenila namjenu. Posjećenost na fudbalskim utakmicama u nacionalnim ligama je poražavajuća. Tako stadioni u Južnoj Africi izgrađeni za SP imaju mizernu posjetu, nepunih deset odsto kapaciteta ovih zdanja bude ispunjeno na domaćim utakmicama. Nešto bolja situacija je u Brazilu, gdje 22,9 odsto kapaciteta stadiona biva ispunjeno.
U Rusiji je donekle i pristojna posjeta, jer gledaoci popune 37 odsto kapaciteta. Samo tri stadiona, barem 15 puta u sezoni imaju ispunjen veći dio tribina, a svi se nalaze u Rusiji. To su Spartakova "Otkritije" arena, Zenitov stadion u Sankt Peterburgu te stadion u Rostovu. Nacionalni ruski i brazilski stadion "Lužnjiki" i "Marakana" imaju dobru posjetu, ali na njima igra samo reprezentacija. U ovoj priči problem predstavlja nivo na kojem igraju klubovi iz gradova sa velikim mundijalskim arenama.
Tako su u Brazilu trećeligaši i četvrtoligaši domaćini na ogromnim stadionima, a nemaju publiku ni za omanju dvoranu. Tako je arena "Pantanal" već u ruševinama, dok je dio stadiona u glavnom gradu Braziliji pretvoren u autobusku stanicu. Ni u jedinoj afričkoj državi koja je organizovala svjetsko prvenstvo situacija nije bolja.
Bila bi još poraznija da nema drugih popularnih sportova poput ragbija, atletike ili kriketa.
Oni su od zaborava spasili stadione u Pretoriji, Nelspruitu, Blomfontejnu i Pert Elizabetu. Jedino Kajzer Čifsi u Johanesburgu imaju dobru posjetu, bar za tamošnje standarde, a u prosjeku ih gleda 10.000 navijača.
Finansijski minus
Brazilu je trebalo pet, a Južnoj Africi šest godina da izađu iz finansijskog minusa u koji su dospjeli velikim ulaganjima u organizaciju Svjetskog prvenstva. Iako ove zemlje stalno prikazuju rast prihoda, posebno u turizmu, rezultati ipak nisu ni blizu očekivanih. Samo je Rusija ostvarila brze dobiti. Južna Afrika uložila je četiri milijarde u stadione, a novac je vratila 2016. godine. Brazil je uložio milijardu manje, a tek je ove godinu došao na nulu. Od očekivanog razvoja ekonomije nije bilo ništa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
