Simbol opstanka i snage jednog naroda: Tain – hljeb srpskih vojnika
Tain je tradicionalni hljeb napravljen od specifične mješavine raženog i bijelog brašna, koja je mogla da traje dugo. Ova specifična mješavina brašna davala je snagu i gipkost srpskim vojnicima u borbi, a mješana je ne sa starim, očvrslim kvascem, već sa kvasnim tijestom
Ime hljeba tain je turskog porijekla i znači sljedovanje. Svakom srpskom vojniku dnevno je sljedovala vekna hljeba od 800 grama.
O tome koliko je ovaj hljeb bio svetinja za srpskog vojnika svjedoči i člinjenica da je obavezni dio uniforme bila i torbica za hljeb. Tain je bio jedini način da srpski vojnik tokom rata preživi sve nedaće i oskudice u ishrani.
Istorija vojničkog hljeba
Proizvodnja taina počela je odmah poslije srpsko-turskih ratova. Zbog svog specifičnog sastava ovaj hljeb je bio hranljiv sastojak dnevnog obroka svakog vojnika.
Sljedovanje od 800 grama bilo je predviđeno da vojniku obezbjedi dovoljnu energetsku vrijednost, kako bi mogao da izvršava osnovne borbene zadatke.
Vojnici su najčešće jeli samo tain. Kada su za to postojale mogućnosti tain se kombinovao sa slanim sirom, pasuljem, lukom ili paprikama. Slani sir trebalo je da zadovolji potrebe za bjelančevinama koje doprinose pokretljivosti, dok su pasulj, luk i paprika pored bjelančevina zadovoljavali i potrebe za vitaminima. Na početku rata dok je još uvijek bilo uslova za to vojnicima su dijeljene i suve šljive ili neko drugo sušeno voće.
Priča o vojniku kojeg je spasao hljeb
Prema priči, Aleksu Zdravkovića, vojnika koji je učestvovao u balkanskim ratovima i Prvom svjetskom ratu, tokom svih godina ratovanja štitio je upravo hljeb.
Kada je polazio u Prvi balkanski rat, majka je zavjetovala Aleksu da prvo sljedovanje taina koje dobije ne pojede, već da ga sačuva kao amajliju. Prvi tain kao amajliju Aleksa je nosio tokom balkanskih ratova i u Velikom ratu.
Aleksa nije bio jedini vojnik koji je ovaj crni hljeb čuvao kao amajliju. Mnoge majke su savjetovale svoje sinove da ne pojedu prvo vojničko sljedovanje, kako bi ih tain kao amajlija čuvao na ratištu. Legenda kaže da su se poslije svake bitke preživjeli hvatali rukama za torbicu sa tainom, ljubeći parče već ubuđalog hljeba i zahvaljujući Bogu što su preživjeli.
Porodica i nasljednici su godinama čuvali amajliju koju je Aleksa vratio iz rata. Prvo vojničko sljedovanje Alekse Zdravkovića koje je dobio još davne 1912. godine čuva se kao eksponat u Muzeju Ponišavlja u Pirotu.
Recept za tain
Ovaj tradicionalni vojnički hljeb možete pripremiti i sami.
Kako biste pripremili tain potrebni su vam sljedeći sastojci:
• 3 čaše brašna
• 2 kafene kašičice sitne soli
• četvrtina kafene kašičice suvog kvasca
• jedna i po čaša vode
Možete koristiti različite vrste brašna, bitno je samo da je ono integralno. Najbolje bi bilo da poštujete stari recept i da u smješi za tain bude odnos 70% raženog brašna i 30% bijelog.
Pomješajte brašno, so i kvasac i dodajte vodu do klasične gustine za hljeb. Zanimljivo je da ova smesa mora da stoji najprije 12 sati. Nakon toga se ponovo promješa i ostaje da stoji još 10 do 12 sati, ili duže, sve dok se na površini testa ne pojave mjehurići vazduha.
Na površini koju ste prije toga posuli brašnom, testo se najprije preklopi kao pismo, a zatim prevrne i prekrije plastičnom folijom. Nakon ovoga tijesto treba da odstoji otprilike još dva sata.
Posuda u kojoj ćete peći tain mora da ima poklopac i morate je zagrijati prije nego što hljeb ubacite u nju. Hljeb se peče poklopljen, oko pola sata, na 250 stepeni, a zatim se poklopac skida i peče se još dvadesetak minuta.
Tain je gotov kada se na njemu uhvati tamna korica. Ukoliko se tokom hlađenja čuje pucketanje korice, to je znak da je tain ispao kako treba!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
