Prva srpska atentatorka: Da osveti muža u crkvi je pucala na kralja, ali je epilog bio samo tuga

“Ilka” zapravo je Jelena Marković, udovica pukovnika Jevrema Markovića streljanog zbog učešća u Topolskoj buni, koja se tako upisala u knjige kao prva (i svakako najpoznatija) atentatorka u srpskoj istoriji.

Udovičin zavijet

Pukovnik Jevrem Marković, rođeni brat Svetozara Markovića, i nekadašnji socijalističko-radikalski poslanik, streljan je 1878. godine zbog učešća u Topolskoj buni.

Naredbu o streljanju izdao je tadašnji knez Milan Obrenović u želji da se razračuna sa vođama i organizatorima pobune.

Danas se ne može se sa sigurnošću utvrditi da li je Jevrem zaista bio učesnik zavjere ili je stradao kao viđeniji čovjek.

Tek, streljan je u Aranđelovcu 12. maja 1878. a Jelena, njegova lijepa udovica, došla je u grad kako bi tijelo prevezla i sahranila u Jagodini, pored pokojnog Svetozara Markovića.

Narodno predanje kasnije je istkalo priču po kojoj se udovica nad grobom muža zaklela da će ga osvetiti.

– Kad već nisi srećan da imaš sina, ja ću te osvetiti – rekla je.

Ilkina osveta

Jelena se primirila i čekala. Prošle su četiri godine…

Dokaz da je atentat pažljivo planirala i namjerno izabrala baš Sabornu crkvu, mjesto gdje je kraljevo obezbeđenje najslabije i gdje je svakako uvijek mnogo svijeta, je to što je iznajmila sobu preko puta crkve. I čekala…

Jeseni 1882. u Srbiji je nagoviještena nova politička kriza usljed sukoba među političarima. Kralj Milan je želio tešnje povezivanje sa susjednom silom Austrougarskom. Nakon diplomatskog putovanja u Beč, on se 11. oktobra parobrodom vratio u Srbiju i iskrcao na Savskom pristaništu.

Krenuo je u Sabornu crkvu i tu naišao na Jelenu Marković. U trenutku kad je kralj cjelivao ikonu, sa razdaljine od dvanaest koraka, Jelena je izvukla revolver i pucala.

Na kraju, greška je bila što nije vežbala gađanje. Neiskusna Jelena promašila je monarha. Drugu priliku nije dobila! Odmah je razoružana i uhapšena.

Kuršum koji je ispaljen je sačuvan. Kralj Milan je nakon događaja naredio da se optoči dragim kamenjem i koristio ga kao iglu za kravatu. Danas se nalazi u Muzeju grada Beograda.

Smrt za atentatorku

Ispitivanje Jelene Marković trajalo je mjesecima. Sve vrijeme je tvrdila da nije imala saučesnika. Ni danas nije moguće utvrditi drugačije.

Kralj Milan je pokušao da atentat iskoristi protiv radikala, ali isleđivanje nije dokazalo njihovo učešće.

Nekoliko Ilkinih prijatelja i poznanika su uhapšeni, ali je samo njena rođaka Lena Knićanin dovedena u vezu sa atentatom. Ona je bila udovica oficira i pukovnika Antonija Knićanina. Prilikom saslušanja, priznala je da je bila upoznata sa Ilkinim planovima.

Ilka je osuđena na smrt 12. aprila 1883. Kako eventualna politička pozadina nikada nije otkrivena, suđeno joj je za pokušaj atentata iz ličnih pobuda. Pomilovana je i poslata u zatvor u Požarevcu na robiju.

Nekoliko sedmica kasnije pronađena je zadavljena u svojoj ćeliji. Lena, takođe osuđena, nađena je obešena u zatvoru 28. marta 1883.

Obje smrti proglašene su samoubistvima, ali danas se smatraju, u najmanju ruku, sumnjivim. Vojnik na straži kod ćelije Lene Knićanke, takođe je poginuo nešto kasnije.

U oba slučaja po jedan ljekar iz komisije za uviđaj izdvojio je svoje mišljenje odbivši da potpiše da se radi o samoubistvima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.