Godišnjica smrti Gavrila Principa: Vječni život terezinskog sužnja

Pripadnici Mlade Bosne su 28. juna, na Vidovdan, 1914. godine planirali atentat na Ferdinanda. Nakon što to nije pošlo za rukom Muhamedu Mehmedbašiću i nakon neuspješnog pokušaja Nedeljka Čabrinovića, Princip je izvrišo atentat.

Pri tome je, kako je Princip objasnio na suđenju, spletom okonosti stradala i Ferdinandova supruga Sofija, mada ona nije bila meta atentata.

Atentat je Beču poslužio kao izgovor za vojnu invaziju na Srbiju, čime je izazvan Prvi svjetski rat.

Princip se pred policijom i sudom držao herojski, a kao maloljetnik osuđen je na 20 godina teške tamnice. Zbog nehumanih zatvorskih uslova, obolio je od tuberkuloze i umro u tamnici u Terezinu, šest mjeseci prije sloma Austrougarske.

Gavrilo i neki od pripadnika Mlade Bosne vozom su prebačeni u češku tamnicu u Terezinu.

Svjedoci su prenijeli da su im u pratnji bila četiri žandara, a Princip i njegovi prijatelji bili su lancima vezani za sjedišta u specijalnom vagonu sa navučenim zavjesama. Glavni stražar bio je njemački narednik po imenu Hutner.

On je tada saopštio Principu da je austrijska vojska 5. armija ušla u Beograd. Prema riječima preživjelih članova Mlade Bosne, Princip je na to odgovorio da "Srbija može biti okupirana, ali ne i pobjeđena".

Hutneru je pitao Principa da li mu je žao što će "svoje kosti ostaviti u tamnici?" A Princip mu je rekao da je "sa tim računao" kada su planirali atentat.

Takođe je rekao da nikada ne bi planirao da ubije nečiju majku, odnosno da je Ferdinandova supruga Sofija stardala spletom okolnosti.

Kaznu je služio u samici, gde je polagano umirao od gladi i bolesti, a prebijan je sistematski, bukvalno svakodnevno.

U vlažnim ćelijama, punim pacova, na golim daskama robijali su i ostali robijaši u zloglasnom Terezinu.

Kako su nakon okonačanja rata svjedočili neki čuvari i zatvorenici, Gavrilo Princip je dobijao hranu tek svaki peti dan. Mučen je zvjerski na raznorazne načine.

Nema očevica posljednjih dana Principovog života. Ali, sačuvana je njegova smrtovnica u kojoj piše da je Princip umro 28. aprila 1918. godine u 18.30 časova u sobi 33 zatvorenog dijela terezinske bolnice. Kao uzrok smrti navedena je tuberkuloza kostiju.

Princip je sahranjen tajno, u noći između 28. i 29. aprila. Do kraja rata niko nije znao gdje mu je grob.

Ali, jedan austrijski vojnik, Čeh František Lebl, otkrio je nakon okončanja rata mjesto na kome počiva Princip.

On je dobio naređenje da sahrani Principa na mjesnom katoličkom groblju, sa instrukcijama da ne smije da otkrije gdje se grob nalazi.

Ipak, Lebl je iste te noći načinio skicu groblja i Principovog groba i poslao je svome ocu da je sačuva u slučaju da bude poslat na front i pogine.

František Lebl je preživio rat i po povratku odmah otišao u Terezin i na Principov grob stavio češku zastavu.

Na dan 9. juna 1920. izvršena je ekshumacija Principovih ostataka. Među prisutnima bio je doktor koji je amputirao Principovu ruku usljed tuberkuloze kostiju.

Principovi posmrtni ostaci su, zajedno sa Čabrinovićevim, Grabežovim i ostacima drugih zavjerenika umrlih u Terezinu, prenijeti u Sarajevo i tu sahranjeni u zajedničku grobnicu.

Oni koji su izvršili prebacivanje Principovih posmrtnih ostataka u Sarajevo otkrili su na zidu ćelije stihove napisane Principovom rukom:

"Naše će sjene hodati po Beču,

Lutati po dvoru, plašeći gospodu".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.