Popeo se na Vezuv, obišao Sjeverni pol i piramide, pa u Srbiju donio...

Glas Srpske
Popeo se na Vezuv, obišao Sjeverni pol i piramide, pa u Srbiju donio...
Popeo se na Vezuv, obišao Sjeverni pol i piramide, pa u Srbiju donio...

Ugarski plemić rodim iz Mokirna, Hadži Pavle Riđički (1805 - 1890), obišao je Sjeverni pol, popeo se na Vezuv, stigao do pape, a zatim požurio da se zavuče u faraonske grobnice. I sve to krajem devetnaestog vijeka, u trenutku kada je uveliko zašao u devetu deceniju života.

Ugledni advokat i veleposjednik svuda je isticao svoje srpsko porijeklo, a najveći podvig učinio je pred kraj života kada je obilazeći polarni krug preživeo jednu od najžešćih orkaniskih oluja. I dok su njegovi saputnici, turisti iz Sjeverne Amerike i zapadne Evrope zahvaljivali Svevišnjem i zaricali da nikada više neće korčiti s kopna, starina je istim brodom zaplovio ka Italiji, sa željom da se popne na vulkan i posjeti Vatikan.

Želio je da lično upozna poglavara Katoličke crkve, papu Lava VIII i znajući da i najugledniji kardinali ponekad čekaju mjesecima na prijem, jednostavno se umješao među članove delegacije koji su toga dana bili u protokolu. I dok su svi skrušeno pognutih glava čekali da papi cijelivaju skute, samo mu je Riđički razdragano prišao, izljubio ga i pozdravio kao da mu je rođeni. Začuđeni ali i zadivljeni poglavar žarko je želio da sazna ko je starina vedrog duha, ali nije imao koga da pita. Hadžija je uveliko brodio ka Sredozemlju sa željom da se upozna sa egipatskom kulturom.

U Kairo je stigao krajem zime 1888. godine, kada je već imao 83 godine. To mu nije smetalo da odmah iznajmi kočiju koja će ga odvesti do piramida u Gizi. Pokušao je, ali nije uspijeo da se popne na Kefrenovu i Menkorovu piramidu. Uspjeo je, međutim, da se uzvjere na Kopsovu, priznajući da nije bilo lako. Kroz njenu unutrašnjost, zapisao je, mjestimice je prolazio tako što bi ga jedan beduin vukao za noge, a drugi gurao napred. Kada je dovoljno “istražio” drevne gobnice, Nilom se spustio do hiljadu kilometara udaljenog Asuana, odakle se vratio jašući na kamili, a mjestimice i pješice.

Plemeniti Riđički od Skribješića, kako je glasila njegova ugarska plemićka titula, bio je nosilac austrijskog ordena Gvozdene krune, ali i srpskog Takovskog krsta. Bio je mecena i dobrotvor, jedan od osnivača Matice srpske, ktitor mnogih crkava, prijatelj Obrenovića i finanasijer oslobodilačkih ratova Srbije. Ipak, najviše se pamti po mumiji koju je kupio na pijaci u Luksoru. Vjerujući da će se srpska javnost i studenti najlakše upoznati s drevnom kulturom gledajući ovu mumiju, nije mu bilo teško da je brodom, redovnom poštanskom linijom preko Sredozemlja, Egejskog, Mramornog i Crnog mora, a zatim Dunavom, pošalje za Beograd.

Mumija je bila namijenjena Narodnom muzeju u Beogradu, ali ono za šta je njemu trebalo nekoliko dana, njegovim potomcima trebalo je stotinu i više godina. Gotovo kroz čitav dvadeseti vijek mumija se seljakala iza depoa u depo, daleko od pogleda posmatrača, vremenom postajući i urbana legenda - svi su za nju čuli, ali je gotovo niko nije vidio. Sve do prije desetak godina kada je konačno postala dio stalne postavke Arhološke zbirke Filozofskog fakulteta u Beogradu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana