Aleksandar Mitić, analitičar: Jačanje desnice posljedica niza pogrešnih odluka evropskih elita

Veljko Zeljković
Aleksandar Mitić, analitičar: Jačanje desnice posljedica niza pogrešnih odluka evropskih elita

Nakon Mađarske, Italije, Švedske, Finske, Španije, Grčke i građani Holandije su na posljednjim parlamentarnim izborima napravili jednu vrstu otklona od dosadašnje politike vladajućih ljevičara te svoje povjerenje poklonili desničarima, odnosno Slobodarskoj partiji, koju predvodi kontroverzni Gert Vilders.

On je inače poštovalac lika i djela mađarskog premijera Viktora Orbana, veliki protivnik Evropske unije i dolaska migranata, zagovornik vraćanja kontrole nad holandskom granicom, ali je i značajnog smanjenja uplata u zajedničku evropsku kasu.

Kako objasniti ovo buđenje desnice u sve većem broju evropskih zemalja? Da li se radi o prolaznom “virusu” ili talasu građanskog bunta koji bi mogao poput cunamija da zahvati još neke zemlje unutar Evropske unije te kako bi se to eventualno moglo odraziti na spoljnu politiku ovih zemalja, ali i samog Brisela prema ovim našim prostorima? Sve češće je i pitanje može li ovako ustrojena “evropska porodica”, koja je svoj suverenitet prepustila elitama u Briselu i Vašingtonu da opstane u trenutnoj “bračnoj zajednici”, za koju mnogi smatraju da je na klimavim nogama?

Naučni saradnik Instituta za međunarodnu politiku i privredu iz Beograda Aleksandar Mitić smatra da je to, prije svega posljedica svih loših političkih odluka koje su vladajuće elite unutar ovih zemlja donosile unazad dvije godine.

- Do sada su u tim zemljama gotovo neprikosnoveno vladale liberalno orijentisane partije, a koje su, dok su bile na vlasti, donosile nerazumne i pogubne političke i ekonomske odluke, koje su najviše štete činile samim građanima, običnim ljudima. Ti “liberali” su čak svoje države pretvorili u produženu ruku američke politike. Naravno treba uzeti u obzir i kakvu su migracionu politiku vodile te države u nekom prethodnom periodu, što im se sada sve više obija o glavu. Kada se sve to uzme u obzir, ali i ekonomska kriza koja drma evropski kontinent, bilo je očekivano da dođe do ovakvih tektonskih promena i pokazivanja građanskog bunta, koji se manifestuje u davanju političke podrške desničarskim partijama, koje zagovaraju jedan veći otpor prema dosadašnjoj politici Brisela i migracijama. Oni se zalažu za veću društvenu koheziju, za koju smatraju da je ugrožena. Žele vratiti nekadašnji evropski način života i u prvi plan staviti porodicu, a ne krupni liberalni kapital koji gazi sve pred sobom - kaže u intervjuu za “Glas Srpske” Mitić, komentarišući “desničarski virus” koji zahvata sve više evropskih zemalja.

GLAS: Da li je pogrešno olako i pojednostavljeno sve navedene probleme staviti samo u kontekst dolaska migranata? Koji su to još presudni faktori koji su uticali na promjenu raspoloženja građana?

MITIĆ: Smatram kako ogroman udio u ovom nekom novom talasu promjena na evropskoj političkoj mapi dolazi i zbog, kao što sam već pomenuo, katastrofalne spoljne politike koje te zemlje vode prije svega prema Rusiji, uvodeći nerazumne sankcije i režući granu na kojoj su do sada sjedile. Rast cena energenata, inflacija, recesija, sve veća nezaposlenost, plate koje ne prate inflaciju, sve su to neki od faktora u ovoj slagalici, koji su probudili desnicu unutar pojedinih zemalja Evropske unije. Sve to su manje ili veće kockice, koje su dovele do buđenja desnice.

Pogledajmo samo šta povezuje recimo Viktora Orbana iz Mađarske, Fica iz Slovačke, Vildersa iz Holandije. U taj kontekst možemo staviti i AFD iz Nemačke. To je jedan otpor prema daljem slanju oružja Ukrajini, ali i jedna sasvim drugačija politika prema Rusiji. Kada sumiramo sve, mislim da je jačanje desnice posledica niza pogrešnih odluka evropskih liberalnih elita.

GLAS: Desničarski pokreti jačaju i unutar same Njemačke, AFD postaje sve jači. Mnogi očekuju da bi na narednim izborima u Francuskoj mogla pobijediti Marin le Pen. Da li je nešto tako realno te kako bi sve ovo moglo uticati na budućnost EU, kao održive zajednice?

MITIĆ: Rast popularnosti Marin le Pen u Francuskoj je konstantan. Pokazalo se da je on mnogo veći nego što se moglo i očekivati. Ono što je možda najznačajnije, kada se govori o samoj Francuskoj, jeste da su gotovo sve te opozicione partije, a među njima i one desničarske, protiv daljeg proširenja Evropske unije. Takav stav ima i partija koju predvodi Gert Vilders, pobednik poslednjih izbora u Holandiji. Sve to sužava manevarski prostor Emanuela Makrona na domaćoj političkoj sceni.

Nikako ne treba zaboraviti i da su naredne godine izbori za Evropski parlament te da bi ovaj talas mogao dovesti do toga da evroskeptične partije, odnosno one desno orijentisane, suverenističke, čak osvoje dovoljan broj mjesta da naprave jednu vrstu većine.

GLAS: Kada se govori o AFD-u i njegovom usponu, pojedini zapadni mediji pokušavaju da naprave paralele sa tridesetim i četrdesetim godinama prošlog vijeka, kada je došlo do jačanja nacizma i fašizma u Evropi. Da li je moguće praviti takve paralele?

MITIĆ: Unutar svih desničarskih partija sigurno je da postoje i određeni ekstremni elementi pa i u samom AFD-u. Ali praviti te vrste paralela mislim da nije nimalo primjereno, a ni opravdano. To nije politika AFD-a. Takve teze i paralele pokušavaju napraviti pojedini mediji i politički krugovi da bi uplašili nemačke građane, ali i međunarodnu zajednicu, jer ova stranka iz godine u godinu postaje sve jača na političkom nebu ove moćne evropske države.

Politika ove stranke je da su neophodne korenite promene unutar same države. Moj neki utisak je da oni vode jednu mnogo trezveniju politiku od one kancelara Olafa Šolc i Anabele Berbok.

AFD smatra da je neophodno preispitati stav Nemačke kada je reč o pitanju Rusije i uvedenih sankcija. Zalažu se i za oslobađanje od američkih okova unutar Evrope. Protivnici su i nezavisnosti Kosova, ali i podržavaju politiku Republike Srpske i njenu borbu protiv kolonizacije koju sprovodi OHR u BiH. Znači AFD ima jedan sasvim drugačiji pristup rešavanju unutrašnjih, ali i globalnih problema.

Sve više Nemaca to prepoznaje, a što možemo videti i na primeru izbora u Bavarskoj, gde su ostvarili odličan rezultat. Ako pogledamo i na ekonomske i energetske probleme s kojim se suočava vladajuća koalicija u Nemačkoj, sve to ide u prilog AFD-u. Sve se u stvari svodi na protivljenje tom dosadašnjem liberalnom internacionalizmu, koji gura aktuelna nemačka vlada, slepo prateći instrukcije iz Vašingtona, koje ovu zemlju guraju ka ekonomskoj provaliji.

GLAS: Da li je ispravno ove partije nazivati desničarskim ili bi možda bilo bolje i ispravnije govoriti o konzervativcima ili, recimo, suverenistima?

MITIĆ: Kada govorimo o Nemačkoj, Mađarskoj, Francuskoj, Slovačkoj, Italiji, predvodnicima tog nekog “desnog talasa” - rekao bih da bi daleko ispravnije bilo da ih nazivamo - suverenistima. Ako pogledamo danas Evropu, nije to podela na desnicu i levicu. Mislim da je to pre svega sukob između liberalnog internacionalizma i suverenističkog.

Među evropskim liberalima imamo i desno i levo orijentisanih partija. Oni slepo sprovode američku spoljnu politiku, ali i onu koju na sve načine pokušava nametnuti - Evropska komisija, jedno otuđeno političko telo, koje se samo stavilo u ulogu vrhovnog vladara. To je jedna politika koja je u potpunosti suprotna onoj koju vode suverenisti, poput Orbana ili Fica iz Slovačke koji je levičar.

GLAS: Mađarski premijer Viktor Orban nedavno je istakao da je Evropa ostala pod američkom okupacijom i poslije hladnog rata te da je neophodno da se ova unija i njene članice vrate prvobitnoj evropskoj ideji. Može li se Evropa osloboditi tih stega o kojima Orban govori?

MITIĆ: Teško će to ići, a pogotovo nakon što je Evropska unija ponovo porobljena od strane Sjedinjenih Država. Brisel vodi jednu samoubilačku politiku, ali i Berlin pa i Pariz. Njihov odnos prema ratu u Ukrajini dovodi ih u još podređeniji položaj prema Vašingtonu.

Bajdenova administracija je sličan scenario htela sprovesti i kada je u pitanju Kina, tražeći od zemalja Evropske unije da naprave jednu veću političku i ekonomsku distancu od Pekinga. To je samo delom sprovedeno. Makron i Šolc su ipak shvatili da bez saradnje sa Kinom ekonomije njihovih zemalja ne mogu opstati. Pogotovo nakon što su pokidane sve veze sa Rusijom te nakon što su ostali bez jeftinih energenata, na kojim su u prethodnom periodu izgradili svoju moć i blagostanje.

Taj povratak prvobitnoj evropskoj ideji, o kojoj priča Orban, ali i još neki političari među kojima ima i nemačkih, mislim da je nažalost još na dalekom štapu. Političke promene, čiji smo svedoci poslednjih nekoliko meseci, daju neku nadu, ali... I dalje je malo razuma. Teško će to ići. Jedan takav scenario bi odgovarao i srpskim interesima na prostoru zapadnog Balkana. Smatram da srpskim nacionalnim interesima najmanje odgovara ovaj trenutni liberalni internacionalizam, koji ne poznaje međunarodno pravo.

Krojači

GLAS: Naredni izbori za Evropski parlament održavaju se sljedeće godine, da li nakon njih može doći do zaokreta u politici Brisela prema ovim našim prostorima?

MITIĆ: Ne treba očekivati mnogo. Evropski parlament ima određeni politički uticaj, ali krojači spoljne politike su države članice, odnosno Evropski savet. Istina, ovaj parlament u određenim okolnostima može da blokira mnoge stvari. To može biti važan indikator raspoloženja unutar evropskih država. Dobro je što u pojedinim evropskim zemljama postoji pozitivan trend u shvatanju problema koji muče Srbiju i Republiku Srpsku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana