Vrištala je "mama, mama", ali nisam joj mogla pomoći: Potresno svjedočenje o ubistvu male Mirjane

Mirjana, kćerka Rade Dragičević, imala je samo devet godina kad su u njenu kuću, u zoru 28. decembra 1992, upali pripadnici tzv. Armije BiH nakon što su uspjeli da zauzmu položaje koje je držala Vojska Republike Srpske i uđu zatim u nebranjeno selo Donja Bioča. 

Mirjanina majka je rođena i odrasla u selu Donja Bioča u blizini Ilijaša. Nakon udaje odlazi iz sela, ali se 1984. vraća u porodičnu kuću sa dvoje maloljetne djece, gdje je živjela i radila sve do početka ratnih sukoba. Ono što je uslijedilo je opisano u monografiji "Djeca žrtve rata 1991-1995" Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih, gdje su, uz imena i prezimena djece koja su ubijena ili preživjela zvjerstva, izdvojene najstrašnije sudbine. Mirjanina je jedna od njih.

- Članove porodice Dragičević, koji su se zadesili u kući, probudila je pucnjava. U nekoliko navrata pokušali su izaći iz kuće, ali nisu uspjeli. Radina majka i tetka su uspjele da izađu, ali su ranjene. Rada je ostala sama sa djecom u kući i pokušala je ponovo da izađe, ali su se na vratima porodične kuće pojavila tri vojnika, dvojica crnaca sa bijelim trakama oko čela i jedan bijelac - piše u monografiji.

Oni su od Rade uzeli Mirjanu i odgurali ih u sve u kuhinju. Mirjanin brat Janko je pobjegao u sobu i sakrio se ispod kreveta, a dodatno ga je sakrilo i ćebe koje je za njim palo. Neprijateljski vojnici nisu ulazili u tu sobu. Iz vana su dopirali pucnji i detonacije.

- Nisam joj mogla pomoći, oni su me držali. Taj prvi kad je silovao, nije bila... ovaj, bila je svjesna. Ali se kasnije nije čula, izgubila se vjerovatno, kad su ova dvojica... Kasnije se ništa nije čula, niti je plakala, niti me zvala, ništa. Samo je onako ležala na podu. Kad su to završili, onda su pucali u nju, pa u mene - posvjedočila je Rada Dragičević.

Neprijateljski vojnici su je ostavili smatrajući da je mrtva, ali je uspjela da preživi nakon višemjesečnog liječenja od Ilijaša do Beograda. Baba i deda su sahranili Mirjanu na groblju u Ilijašu, a Rada se, nakon oporavka, vratila u rodnu kuću, koju napuštaju nakon potpisivanja Dejtona, odnosno poslije egzodusa Srba sa prostora koji su sporazumom pripali Muslimansko-hrvatskoj federaciji.

Tada sa porodicom napušta kuću i odlazi u Miliće, pa u Derventu, da bi se na kraju nastanila u Han Pijesku. Na napušteno ognjište vratila se svega nekoliko puta.

- Teško mi je kad to sve vidim. Tu se nikada ne bih vratila da živim. Tu gdje su mi to uradili djetetu - ispričala je Rada Dragičević, koja je tek nakon 13 godina prvi put progovorila o tragediji koju je doživjela.

Zbog loše materijalne situacije povremeno je odlazila na Mirjanin grob. Mirjanino tijelo je 5. septembra 2005. godine ekshumirano i sahranjeno na sokolačkom Vojničkom spomen-groblju "Mali Zejtinlik".

Centar javne bezbjednosti Istočno Sarajevo je Tužilaštvu BiH jula 2005. godine podnio izvještaj protiv 11 lica koja se terete za krivično djelo ratnog zločina u Donjoj Bioči kod Ilijaša. Osmorica osumnjičenih terete se po komandnoj odgovornosti, a preostala trojica su, piše u monografiji, osumnjičeni kao neposredni izvršioci krivičnog djela ratnog zločina.

- Do danas niko nije odgovarao - podvučeno je.

Podaci

Ova monografija pokazuje, kako je navedeno, da je jednako zastrašujući broj stradale djece i način na koji su ubijana. To potvrđuju ekshumirana dječija tijela iz masovnih grobnica Ledići (Trnovo), Jajce (Carevo polje), Treskavica, masovna grobnica Sanski Most, te djeca ubijena na Petrovačkoj cesti. Stradalo ih je 1.418 - 485 ubijeno, 428 ranjeno, 452 bilo u logorima, zatvorima i kućnim pritvorima. Seksualno zlostavljano ili silovano je 13, a psihotraume i stradanje porodica zabilježeno je za 40 djece.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.