Topovi ili lupa srca: Tragom misterioznog recepta

Glas Srpske 03.11.2007 00:00

Piše Mirko VUKOVIĆ

NA JEDNOM je mjestu, jedared, Čarls Simić zapisao kako mu je Vasko Popa svojevremeno govorio da će mu jednom prilikom napisati recept, onakav kakav se koristi za spravljanje čorbe ili kolača, za pisanje "dobre američke pesme". Međutim, nastavlja Simić, nikad nije našao vremena da ispuni obećano. Ne znam kako je, ali se čini da je na neki volšeban način mladi banjolučki pjesnik i student režije Dane Komljen(1986) došao do Popinog misterioznog recepta. Komljenova poezija, tačnije, sadrži onu supstancijalnu bit, ono nešto što su određeni teoretičari označili kao "amerikanizam američke poezije". Ipak, čini se da je on do ove "recepture" došao posrednim, pomalo zaobilaznim putem, preko alternativne, art ili andergraund kinematografije. Prisjetimo se ovdje, samo, njegovih filmskih kritika u "Glasu Srpske" i njegovog krajnje kritičkog odnosa prema blokbasterima i holivudskoj glamuroznoj produkciji. Komljenova poezija predstavlja začudnu jezičko-semantičku miksturu bizarnih elemenata, efektnih pjesničkih slika, opscenih i opskurnih impulsa, vibrantnih emotivnih čvorišta, reminiscentnih momenata i implicitnih ili eksplicitnih seksualnih aluzija:"Komadi mesa koji vise i suše se na vjetru. Utorak ujutro, mučno je, kiša još uvijek pada, njegov put je hladan, tek je šest sati. Kapi stvaraju pljosnate zvukove dok udaraju, o prozor pored koga je spavao, kao mnoštvo punoglavaca koji ga zasipaju, guše i čine ga prebijenim, prekrivenim sitnim zelenim modricama. Krvavi žablji bataci ulaze mu u usta, ispod gaća, između prstiju. Kako je prao zube, jeo ista jela sa sirom kao i protekla dva mjeseca, tada je jeo čips koji mu je ostao od nedjeljne večeri kada, obično, gleda filmove, kako radi kada sjedeći u bioskopu polako spušta šaku niz nogu pokušavajući bar okrznuti koljeno osobe do njega. Oluja lomi, guši. Hrizanteme, jedna po jedna. Soba, suviše tiha. Obmotao je koljeno pamučnom trakom. Ali prije nego što će tkanina sakriti ranu, otkinuo je komad svog mesa i pojeo ga"(Sitniji strah). On prati određenu metodologiju građenja stiha kakvu ćete sresti kod Marka Strenda, Roberta Pinskog, Randala Džareta ili autora kakvi su Tilias Mos, Džendi Riter ili, čak, Rejmond Karver. Varniče dramatična konfrontiranja i kontrastiranja unutar teksta. Paralogičko nizanje, diktat duboke, traumatizovane i zapretane podsvijesti, stvara eklektičke spojeve, intertekstualne i interkontekstualne relacije (to ponekad za krajnji rezultat ima glomazne, ekstenzivne pjesničke tekstove kakav je onaj Sedamnaest pilula, koji neodoljivo podsjeća na Entinove govorne komade, tzv. Talk pieces ili talk poems). To su sukcesivni nizovi iz kojih zijaju unutrašnji rascjepi, golemi rasapi i frakture. Komljen praktikuje ispovjedni manir svojstven bitničkoj praksi (nasuprot, recimo, tzv. Njujorške škole). Posve subjektivan, hermetičan, mutan i introvertiran (u psihoanalitičkom smislu), njegov skaz podržava naglašen rakurs egzistencijalne izopštenosti lirskog subjekta, grč, zebnju i stigmatični kompleks:"ne moram da znam šta sam/ne moram da znam šta želim(...)pas na zadnjem sjedištu auta/liže prozorsko staklo, staklo je muljavo od vlažnog psećeg jezika/auto je pokriven snijegom/ja nikad nisam imao psa/a ta hladnoća koju osjećam/dok se vraćam istom krevetu/noćima/jeste ono što je moj život/nemoguće je lagati". Na drugom će, pak, mjestu reći:"u meni je sitan čovjek/napravljen od paučine, čačkalica i vjetrova(...)tijelo mu nikada neće biti prijatelj". Komljenovi pjesnički idiomi se ponašaju kao rogovi u vreći (da se poslužimo ovim frazemom), no, svejedno - U VREĆI! Takva se jedna "vreća" u trenutku istinskog nadahnuća ponaša kao personalni aerostat, spiritualni dirižabl kadar da se izdigne i uznese iznad bizarnog naturalizma stvarnosne građe i zaplovi u onom pravcu u kojem ga emotivni impuls uputi. Koliko sam ja upoznat, upravo je u štampi prva Komljenova pjesnička zbirka, pa ovaj tekst valja gledati kao svojevrsnu najavu za nju. Nastao je, upravo, kao impresija nakon iščitavanja tog rukopisa."Da li su to bili topovi, ili lupa moga srca?"

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.