Srpske sudije ne iskaču iz bošnjačkog kolosijeka

Upućeni u rad pravosudnih institucija na nivou BiH ističu da je zbog toga teško očekivati pozitivan odgovor srpskog kadra na poziv da napuste pravosuđe u Sarajevu koji im je poslije oslobađajuće presude ratnom komandantu Armije RBiH u Srebrenici Naseru Oriću uputio predsjednik RS Milorad Dodik.

Analiza presuda Suda BiH pokazuje tendenciju pristrasnosti te institucije na štetu srpskih i u korist bošnjačkih optuženika, u čemu su učestvovale i sudije iz reda Srba. Jedan od očiglednih predmeta je onaj koji je vođen protiv bivše pripadnice Vojne policije HVO-a Albine Terzić koja je za ratni zločin u Odžaku dobila samo tri godine zatvora. Ona je prvostepenom presudom bila osuđena na pet godina zatvora, ali je drugostepeno sudsko vijeće u kome su bile sudije Mirko Božović i Dragomir Vukoje kaznu smanjilo na tri godine zatvora preinačavanjem prethodne odluke na osnovu primjene Krivičnog zakona SFRJ.

Optužnica je teretila Terzićevu da je zarobljenike udarala policijskom palicom, na njih huškala psa i mučila ih tako što ih je prisiljavala na seksualni odnos s duševno oboljelom osobom i druge oblike teškog seksualnog nasilja. Na suđenju Terzićevoj svjedoci su svjedočili o njenom nečovječnom postupanju prema civilima srpske nacionalnosti koji su bili zatvoreni u osnovnoj školi i u fabrici "Strolit" u Odžaku.

Božović je bio i član sudskog vijeća koje je Zorana Babića, Milorada Škrbića, Dušana Jankovića i Željka Stojnića osudilo na kazne od 15 do 27 godina zatvora po strožem Krivičnom zakonu BiH. On nije našao ništa sporno u tako visokim kaznama, iako je niz svjedoka u iskazima rekao da im je prijećeno i da su pod pritiskom istražilaca dali lažne izjave i neopravdano teretili Jankovića. Iako su rekli da su bili prisiljeni da lažu da su na mjestu zločina vidjeli Jankovića, ni to nije uticalo na Božovićevu odluku.

Kada je riječ o procesima protiv Srba, visoke kazne ostaju čak i onda kada oni s Tužilaštvom BiH sklope sporazum o priznanju krivice. Tako je Darijo Slavuljica, koji je optužen za zločin protiv čovječnosti, krivično djelo koje Krivični zakon SFRJ ne poznaje i koje je rezervisano samo za Srbe, osuđen na osnovu Krivičnog zakona BiH na osam godina robije. Niko od članova sudskog vijeća nije imao izdvojeno mišljenje ni zbog kvalifikacije djela, ni zbog primjene Krivičnog zakona BiH, ni zbog visoke kazne i nakon sklopljenog sporazuma.

Zanimljivo je da je čak i u rijetkim slučajevima kada je u procesu protiv Bošnjaka primjenjivan Krivični zakon BiH suđenje završavano oslobađajućim presudama. Tako je Dževad Dulić oslobođen optužbe da je počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva, a predsjedavajući sudskog vijeća Božović nije imao ništa čak ni protiv toga što je, suprotno odluci Evropskog suda za ljudska prava, primijenjen Krivični zakon BiH.

Pravnici koji detaljno prate rad Suda BiH kažu da su to samo neki od primjera u velikom broju sličnih predmeta vođenih u toj instituciji. Advokat Milan Romanić kaže da je najveći problem to što predsjednik Suda BiH imenuje i prvostepeno i drugostepeno vijeće, zbog čega je uvijek moguć uticaj na konačnu presudu.

- Sudije Srbi u slučajevima kada su preglasani trebalo bi da napišu svoje izdvojeno mišljenje, kako zbog sebe, tako i zbog sudske prakse, ali to ne čine. Neko će to čitati za 50 godina i bar tada će vidjeti da su bili u pravu. To bi trebalo uvesti i u zakon da u slučaju da odluka nije jednoglasna, izdvojena mišljenja budu priložena uz presudu - kaže Romanić koji smatra da bi u Sud BiH, pošto je prepisan američki zakon o krivičnom postupku, trebalo uvesti i američki sistem porote, pa da sude po trojica Srba, Bošnjaka, Hrvata i troje sudija iz reda ostalih.

Jedan od sudija Suda BiH, koji je insistirao na anonimnosti, kaže da je sudija Miloš Babić reagovao tek kada je Evropski sud za ljudska prava 2013. godine ukazao na pogrešnu retroaktivnu primjenu Krivičnog zakona BiH u predmetima ratnih zločina.

- Do tada je ćutao iako je bio član Apelacionog vijeća Suda BiH. Tek nakon odluke Evropskog suda za ljudska prava javno se oglasio tvrdeći da Sud BiH nije bio u pravu. To je licemjerno i pokazuje odnos srpskog kadra u pravosudnim institucijama BiH. Rijetke su srpske sudije u Sudu BiH koje ne služe kao ikebane i multietničko pokriće za donošenje odluka kakve su potrebne bošnjačkoj politici - kaže naš sagovornik.

Iako su se pojedine srpske sudije žalile na preglasavanje, nije poznato da je ijedan od njih imao izdvojeno mišljenje prilikom izricanja presude.

Novak Đukić

Član sudskog vijeća Dragomir Vukoje nije imao izdvojeno mišljenje ni kad je general Vojske RS Novak Đukić u Sudu BiH 2009. godine osuđen retroaktivnom primjenom strožeg Krivičnog zakona BiH na 25 godina zatvora.

Tek nakon odluke Evropskog suda za ljudska prava Đukiću je Sud BiH, primjenom Krivičnog zakona SFRJ, smanjio kaznu na 20 godina.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.