Metju Periš: Sud nigdje osim u BiH ne odlučuje o praznicima

Odluke o praznicima su stvari u kojima svi treba da poštuju odluke drugih, a BiH očito nije trenutno na tom putu, kaže profesor međunarodnog prava iz Velike Britanije i bivši pravni savjetnik u OHR-u Metju Periš.

* GLAS: Kako komentarišete najavljeni referendum o Danu RS i o odluci Ustavnog suda BiH prema kojoj proslava tog praznika 9. januara nije u skladu sa Ustavom?

PERIŠ: Iskreno da kažem čudna mi je situacija da se grupa sudija pita o tome koji dani mogu ili ne mogu biti praznici. Nikada nisam čuo da je sud u bilo kojoj drugoj zemlji odlučivao o tom pitanju. Jedinstveni problem u BiH je da jednoj grupi ljudi toliko smeta dan koji druga grupa želi da proslavlja da moraju pitati sudije da li se on može proslavljati. Sudije nisu najbolji izbor za odlučivanje o takvim pitanjima jer uloga suda nije da nameće ljudima jedan koncept nacionalnog identiteta. Umjesto toga sudovi treba da rješavaju realne pravne i zakonske razmirice između ljudi, oko novca ili oko razdvajanja ovlašćenja unutar kompleksnog federalnog političkog sistema kakav je u BiH. Pametne sudije ostale bi izvan te gužve. Shvatam da su nekim ljudima određeni datumi veoma važni ili im se veoma protive, ali napadom jedne grupe ljudi na drugu zbog legitimiteta datuma praznika javlja se rizik pojačavanja principa kolektivne odgovornosti idejom da je jedna grupa odgovorna za stradanje druge grupe.

* GLAS: Koliko je opasna ta ideja nametanja kolektivne odgovornosti?

PERIŠ: Ideja kolektivne odgovornosti jedna je od velikih kletvi modernog doba. Suviše često nam govore da su ljudi odgovorni za stvari sa kojima nemaju nikakve veze. Odluke o praznicima su stvari gdje svi treba da poštuju odluke drugih. BiH, očito, trenutno nije na tom putu.

* GLAS: Kako ocjenjujete razvoj situacije u BiH u posljednjih godinu i da li je ostvaren napredak stupanjem na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između BiH i EU?

PERIŠ:   BiH ostaje disfunkcionalna, ali tako je bilo oduvijek. Nju su stranci sastavili nakon surovog rata, pokušavajući nametnuti ideje koje su strane pravnoj i zakonskoj kulturi regiona. U to vrijeme je to možda bilo neophodno zlo. Rat se morao zaustaviti. Najvažnija stvar sada je da ljudi u BiH pronađu sopstveni način kako da žive i rade. Vjerujem da EU razumije da politička struktura koja je nametnuta BiH nakon rata nije održiva. Ali ona takođe razumije da se ta struktura ne može lako izmijeniti, jer bilo koja nasumična promjena biće shvaćena kao da je u interesu jedne nacionalne grupe, a protiv interesa druge. Zato je njena strategija da postepeno integriše regiju u evropske i nacionalne institucije učini manje značajnijim. Kada sam živio u toj regiji, prije nešto manje od deset godina, nikome u Evropi nije bilo stalo do BiH. Ona je bila beznačajan prostor na ivici Evrope. Ali, sada se ostatak Evrope cijepa. Moja zemlja, Velika Britanija, glasala je za izlazak iz EU. Ako Francuzi izaberu ultradesničarskog predsjednika sljedeće godine i Francuska bi mogla da izglasa izlazak iz EU. Zato je EU u potrazi za novim pričama o uspjehu da bi ublažila svoje neuspjehe. Balkan bi mogao da ima koristi od toga. Članstvo BiH u EU bi moglo biti ubrzano, da bi se ohrabrila ideja da EU raste. To je dobra stvar za Balkan i za narode u BiH. To će ih učiniti bogatijim.

* GLAS: Da li je i kroz mehanizam koordinacije pokušano da bude provučena neka od promjena o kojima govorite?

PERIŠ:   Debata o mehanizmu koordinacije veoma je predvidiva za one koji su pratili različite politike međunarodne zajednice u pogledu ustavnih reformi u BiH u posljednjih deset godina. Mehanizam koordinacije je još jedna metoda za promociju ustavnih reformi. On na kraju biva korišćen kao politička alatka, jer međunarodna zajednica uglavnom ulazi u politiku u BiH bez kompetencija ili bez razumijevanja svih njenih kompleksnosti. Tipično, napravi se dogovor između Bošnjaka i Hrvata koji naljuti Srbe. Zatim se napravi dogovor između Bošnjaka i Srba, što onda naljuti Hrvate. Ta šema je razrađena i primijenjena je i u razgovorima o mehanizmu koordinacije. On neće funkcionisati i nikakav tip ustavnih reformi u BiH neće biti efektivan sve dok se ne postigne održivi dogovor sve tri osnovne nacionalne grupe u BiH. Mislim da je moguće postići takav dogovor, ali u BiH se ništa ne može desiti brzo. Međunarodna zajednica nema znanje ili ekspertizu da postigne što je potrebno. Veoma malo međunarodnih zvaničnika ima istovremeno i snagu da se bori u politici i dugotrajno iskustvo da zna kako postići rezultate.

* GLAS: Kako gledate na situaciju na Balkanu u svjetlu novih geopolitičkih dešavanja i prelamanja uticaja i SAD i Rusije?

PERIŠ:   Na svu sreću Balkan je sada miran. Latentno etničko nezadovoljstvo postoji i u BiH i na Kosovu, ali su ljudi prevazišli ratni horor. Oni su sada spremni da  svoje etničko rivalstvo i razmirice rješavaju u političkom teatru, a ne u ratu. Bez obzira na to, ljudi koji žive na Balkanu nastavljaju praviti grešku misleći da je njihova uloga u svijetu važna strancima. Većim dijelom nije im važna. Balkan nije Ukrajina, ni Sirija. Tačno je da postoji povećano političko rivalstvo između SAD i Rusije i s vremena na vrijeme Balkan osjeća efekte tog rivalstva, ali tako je bilo oduvijek i ta šema nije nova. Balkan će ostati neutralna teritorija na kojoj će velike sile biti angažovane srazmjerno. Lideri na Balkanu bi trebali da iskoriste te intervencije u svoju korist, kao što je radio Tito, jer je studiozna neutralnost dobra stvar.

Terorizam

* GLAS: Kako gledate na eskalaciju terorističkih napada u Evropi?

PERIŠ:   Prilično je lako postaviti hipotezu apokaliptičnog scenarija. Neki bi rekli da se Evropa vraća u tamne dane iz tridesetih godina prošlog vijeka. Postoje određene paralele. Od 2008. ljudi su postali siromašniji što podstiče kreiranje trzavica. U Francuskoj nije bilo terorizma kada su principi jednakosti predstavljali identitet zemlje koji se starao da svi žive dobro. Sada je francusko društvo u zbrci. Zato je glavni fokus stavljen na imigraciju. Turska je žrtva više regionalnih događaja, obnove političkih ambicija Kurda i nestabilnosti u Siriji. Ti faktori bili su okidač za obnavljanje unutrašnjeg konflikta u Turskoj između dominacije vojnih, sekularnih i religioznih grupa. Ali, Evropa se ne urušava.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.