KOLUMNA: Poslednji krug sarajevske politike

Alija je poslušao i povukao svoj potpis, a to je bilo u skladu sa planovima muslimanske strane i  Alijinom izjavom da će žrtvovati mir za nezavisnu (muslimansku) BiH. Nastavljalo se tokom rata djelovanjem kontakt grupa i raznih dvojaca, dok nije došlo do Dejtona. Poslije rata, visoki predstavnici i OHR kao njihova kancelarija, postali su zapadni instrument podrške Bošnjacima u unitarizaciji BiH, oduzimajući Srbima i Hrvatima ono što im je potvrđeno međunarodnim ugovorima iz Vašingtona i Dejtona. Važan instrument kršenja Dejtonskog sporazuma je i Ustavni sud BiH u kome trojica stranaca uvijek glasaju kao dva sudije Bošnjaka, neovlašćeno mijenjajući svojim odlukama međunarodni dejtonski ugovor i njegov aneks 4.  - Ustav BiH.

Dugogodišnje neodgovorno djelovanje stranaca dovelo je BiH u najgoru krizu nakon rata. Njihov Savjet ministara odavno je bez parlamentarne većine, nema promjene izbornog zakona kojim bi spriječili da Bošnjaci opet izaberu hrvatskog člana Predsjedništva BiH, bošnjačke  stranke su podijeljene,  a lideri posvađani. Sadašnja kulminacija krize je minuli rad od prošlih izbora održanih 2014. godine. Tada su stranci preuzeli glavnu ulogu u formiranju kruga probosanskih stranaka, većinski bošnjačkih iz Sarajeva, ali i onih sa sjedištem u Banjaluci - SDS, PDP i Čavić, kojima su dali ime - Savez za promjene. Instalirali su stranci i tri srpska ministra - Dragana Mektića za unutrašnje pljuvanje po Republici Srpskoj, Igora Crnatka za spoljašnje pljuvanje, a Mirka Šarovića da koči projekte korisne za Republiku Srpsku. Rezultat takve sarajevske politike je raspadanje SDA i SDS-a, ali i gubljenje presudnog uticaja dijela ambasadorske međunarodne zajednice. Zato su predstojeći izbori posljednji period takvog upravljanja BiH. 

Stranke Saveza za promjene često rade na dugme koje se pritisne u Sarajevu, a izjave iskoče u Banjaluci. Za PDP i NDP je to uobičajeno, jer su osnovane po  istoj matrici. U crnu rupu stranaka-dugmetara, SDS je upao u vrijeme Pedi Ešdauna i šurovanja Dragana Čavića sa njim. To je nastavljeno i sa Bosićem i Govedaricom koji su umislili da ono što se kaže u američkoj ambasadi, ima status naređenje-izvršenje. Zato je čudno što se Govedarica odupro  "sugestiji" te ambasade da Mladen Ivanić bude kandidat za predsjednika Republike Srpske, a Mirko Šarović za člana Predsjedništva BiH. Neočekivano jeste, ali nije i završeno, jer je nešto slično bilo i za izbore 2014. Tada je PDP samostalno prijavio učešće na izborima za člana Predsjedništva, jer o tome nisu postigli saglasnost unutar Saveza za promjene. Kada je došlo do prijavljivanja imena, ipak je Bosić morao prihvatiti Ivanića. Projekcijom Ivanića stranci su računali na podršku bošnjačkih birača, što se i desilo. Površna analiza glasova na biralištima sa bošnjačkom većinom, dokazuje tačnost onoga što je isplivalo kasnije na vidjelo. Kampanju "glas za Ivanića" među biračima su vodile sve bošnjačke stranke, plus hodže u džamijama. Rezultat je poznat - zahvaljujući bošnjačkim glasovima, Ivanić je izabran za srpskog člana Predsjedništva BiH. Tako je Ivanić postao srpski Željko Komšić. Scenario se nije mogao ponoviti za ove izbore, jer je "mudri i sposobni" Ivanić, krajem mandata procijenio da se mora odvojiti od "bošnjačke podrške". Zato je prekomandovan za kandidata za predsjednika Republike Srpske, a kao kandidat za Predsjedništvo BiH određen je Mirko Šarović, okićen priznanjima najboljeg Bakirovog ministra i nerazdvojnog jarana Denisa Zvizdića, vjerovatnog kandidata SDA za Predsjedništvo. Tako bi Bošnjaci opet izabrali dva člana Predsjedništva BiH kao zamjenu za Izetbegovića i Ivanića.

Ivanić je zaigrao svoju odavno poznatu "pripremu". Kao - on bi najviše volio da nastavi u Predsjedništvu, hvaleći se kako je dobro štitio interese Srba i Srpske. Štitio je tako što je Bakir Izetbegović komandovao Ustavnom sudu BiH  da ukine 9. januar kao Dan Republike, da zabrani referendum u Srpskoj, a rezultate referenduma proglasi neustavnim. Komanduje Bakir i oružanim snagama BiH koje mogu davati počast na mezaru Alije Izetbegovića, ali ne smiju učestvovati na paradi za Dan Republike 9. januar. Uz to,  Bakir je naredio Tužilaštvu BiH da nalogom za hapšenje isprepada direktora "državnog zavoda za statistiku", da bi taj jadnik proglasio  rezultate popisa stanovništva iz 2013. godine. Po tome falsifikovanom popisu, Bošnjaci-Muslimani kao stradalnici "etničkog čišćenja i genocida", postaju  apsolutna većina od preko 50 odsto stanovništva, što je prvi put u istoriji. Kada je Milorad Dodik tražio da se funkcioneri Saveza za promjene, iz protesta zbog ovakvih Ivanićevih uspjeha, povuku iz Savjeta ministara i Predsjedništva BiH, kao što je to učinio SNSD 2007. godine, oni su otrčali Bakiru da kažu da im to ne pada na pamet. Onda Bakir hladno to kaže turskoj agenciji Anadolija, kao dokaz pokornosti Saveza za promjene.

Nakon što je Glavni odbor SDS-a odlučio da će kandidat za predsjednika Republike Srpske biti Vukota Govedarica, Ivanića je uhvatila panika. Deset dana se nije oglašavao o tome, pokušavajući da mu stranci opet daju kandidaturu za koju on misli da ima neku šansu. Po njemu, to su izbori za predsjednika Republike Srpske, jer zna da će ga Dodik sigurno pobijediti za mjesto srpskog člana Predsjedništva BiH. Taj poraz će biti i kraj njegove političke karijere. Ozbiljno je zaprijetio strancima, da će se u tom slučaju povući "iz zdravstvenih razloga", pa neka im za okršaj sa Dodikom ostane SDS pod američkim sankcijama i Čavić bez stranke.  Dugme iz Sarajeva je aktiviralo Čavićevog potpredsjednika Zdravka Krsmanovića,  da priča kako je trebalo kandidovati Ivanića za predsjednika Srpske, a Šarovića za Predsjedništvo BiH. Hvali Krsmanović i Vukotu dajući mu mjesto predsjednika Narodne skupštine.  Interesantno,  u Savezu za promjene već su počeli dijeliti funkcije, iako sva istraživanja govore da će i ovoga puta izgubiti i biti i dalje savez za poraze.

Vjerovatno će SDS morati prihvatiti diktat stranaca kao što je to morao i Mladen Bosić 2014. kada mu je nametnut Ivanić. Tako će Vukota ostati bez kandidature, ali makar neće biti gubitnik. Sa Čavićem će i dalje činiti vladu u hladu, i ostati predsjednik nečega što se nekad zvalo SDS. Ostaće upamćeno kako je Vukota u Sarajevu Federiki Mogerini hvalio Bakira Izetbegovića kao lidera budućnosti.

Na djelu je raspad onoga što se zvalo međunarodna zajednica u BiH. Uloga OHR-a svedena je na sarajevski čaršijski folklor što Valentinu Incku savršeno odgovara. Prima pola miliona maraka godišnje, nizašto ne odgovara iako ga političko Sarajevo stalno pali na guranje. U OHR-u je osnovan čitalački klub, jer Incko veli da ujutru prvo čitaju novine. A poslije rad po sekcijama - Ognjen Tadić, Fahro Radončić itd. Naročito kada je u pitanju izborni zakon i pokušaj sprečavanja izbora Dodika i Dragana Čovića u Predsjedništvo BiH.

U mandatu koji slijedi, manje intenzivno,  nastaviće se miješanje stranaca u unutrašnje stvari BiH. Radi se o strancima na službi u Sarajevu, ponajviše iz zapadnih ambasada. Kada su u BiH, oni  sebe smatraju veoma važnim petljajući se u unutrašnje odnose i rad organa vlasti, što je suprotno diplomatskim konvencijama. Kada odu iz BiH, ti ambasadori potonu u političku anonimnost iz koje su i došli. Sarajevska politika kao udruženi zločinački poduhvat stranaca, svih bošnjačkih stranaka i saveza za promjene, trči poslednji krug. BiH može opstati samo unutrašnjim dogovorom. Zato će mandatni period 2018-2022. godina, biti presudan, jer se svijet duboko mijenja i nema želje, volje, vremena, ni interesa da se posebno bavi Bosnom i Hercegovinom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.