Danas i ovdje: Čovjek kojem se (ne)vjeruje

Glas Srpske

Piše Tomo MARIĆ

SVIJETU je danas potrebnija istina o BiH, s obzirom na to da je na silu i mimo volje svih njenih naroda proglašena za državu, nego sve trenutne (i, najčešće, maglovite!) koristi u procesu globalizacije koje može da ima od takve BiH modifikovane nasilnim reformama. Ako istorija sve evropske narode podučava, u BiH ona opominje, kao što opominje i činjenica da je nekadašnja centralna republika jugoslovenske federacije uvijek bila zemlja bez istine, ili drugačije rečeno, zemlja sa tri istine, iz tri, a iz sitnog ćara, viđena ponekad i iz dva ugla. Ovdje se do istine ne dolazi pogledom u budućnost, već uvijek vraćanjem u prošlost, pa tako kada se iz današnje perspektive osvijetli početak devedesetih godina prošlog vijeka, onda se u pravom svjetlu mogu shvatiti poruke, tadašnjih iskusnih, ali već umornih i istrošenih, komunističkih političara, koji su upozoravali "političkog jastreba" Harisa Silajdžića da se čak ni u politici ne smije beskonačno i bezočno lagati, jer se može izgubiti i ono zrno političkog osjećaja za pravdu i istinu. Lažljivcu se ne vjeruje čak i kada govori istinu! Sreća je, prije svega za BiH, pa tek poslije za Republiku Srpsku, što ovog časa između dva nezrela i dva političara bez dobrih namjera za sve narode u BiH - Željka Komšića i Harisa Silajdžića - sjedi mudri Nebojša Radmanović, duboko svjestan ovdašnje zbilje. On je za sve vrijeme otkako pominjana trojka vodi zemlju, jedini u svakom času bio načisto kakva se opasnost nadvija nad BiH ako se dogovori i kompromisi zamijene isključivošću i bahatošću. Upozoravao je i energično se suprotstavljao osionosti i Harisa Silajdžića i Željka Komšića, apelovao na javno mnjenje i - izdvojenu sa političkom moći - sarajevsku čaršiju, da se BiH ne može graditi lažima i neiskrenim koalicijama, jednostavno rečeno - prevarama. Pokazalo se, po ko zna koji put u praktičnom životu, da su stari Kinezi rekli istinu za cijelu planetu da su "najgluvlji oni koji neće da čuju!" I tako se stvaralo vrzino kolo, raspamećivao nesrećni narod, da bi svojevrstan politički konglomerat prije dva dana dobio epilog bh. stvarnosti - na Generalnu skupštinu Ujedinjenih nacija na Ist Riveru, u Njujorku, ova zemlja putuje sa političkom platformom za cijeli svijet koja je svačija i ničija. Njen sadržaj lako je pretpostaviti ako je Haris Silajdžić bio "za", Nebojša Radmanović protiv, a rezervni igrač u ovoj preozbiljnoj igri Željko Komšić, uzdržan. Šta poslije svega? Oni koji se nadaju da se u kakvoj-takvoj BiH može, ipak, živjeti bez krvi i rata, vjeruju Nebojši Radmanoviću, vjeruju mu, jer je i do sada svaku nevolju iskoristio da pokaže primjerenu političku zrelost i veliku političku hrabrost. Jedan od usuda proklete avlije je i taj da se u životnom mraku i političkom tumaranju pojave, kao bogom dani, ljudi kojima se vjeruje, jer je smrtniku ostalo još samo to...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana