Autorski tekst Igora Kalabuhova: Ujedinjeni protiv nepravde i laži

Opijena žeđu za lakom zaradom, Poljsko-litvanska unija je iskoristila slabost Rusije i već 1610. godine njene trupe su zauzele Kremlj i Kitaj-gorod (kamenu tvrđavu u blizini Kremlja). Trebale su dvije godine da se stanovnici razorenih, raštrkanih ruskih zemalja ujedine i odupru stranim osvajačima. Narodna vojska, predvođena običnim građaninom, trgovcem Kuzmom Mininom i knezom Dmitrijem Požarskim, čiji spomenik danas stoji na Crvenom trgu, uključivala je predstavnike svih nacionalnosti, religija i staleža. Protjerivanje intervencionista iz Moskve 1617. godine nesumnjivo je herojska stranica naše istorije i čin narodnog jedinstva pred podmuklim neprijateljem. Danas slavimo 410. godišnjicu ovog podviga.

Istorija je izvrstan učitelj. Zahvaljujući njoj možemo da izvučemo zaključak, između ostalog, o prirodi odnosa između Rusije i Zapada, o razlozima strane intervencije, motivaciji i porijeklu agresije protiv Rusije. Vjekovni odnosi naše zemlje sa Zapadom kombinacija su dugotrajnih perioda konfrontacije i privremenih primirja u borbi protiv zajedničkih izazova, u čijem je prevazilaženju, inače, Rusija uvijek igrala glavnu ulogu. Međutim, to je bila upravo Rusija koju je Evropa uvijek doživljavala kao egzistencijalnu prijetnju. Drevna Rusija, ruske kneževine, ruska država, Rusko carstvo, Sovjetski Savez, Ruska Federacija – u bilo kojem svom obliku, naša zemlja, ruska civilizacija, nije odgovarala zapadnim silama. Ona je bila prekor savjesti. Bedem ljudskih vrijednosti. Ona je u njima budila strah i u isto vrijeme mesoždersku želju da osvoje njene ogromne resurse, teritoriju, prirodna bogatstva. Pokušavali su da nas pokore, da nas fizički istrijebe, ideološki razgrade. Danas je postalo sasvim jasno: istorijski neprijateljski odnos Zapada prema Rusiji ne samo da je živ, već i ubrzano raste.

Metode se mijenjaju, ali isti ostaju ciljevi. Ranije je to bila otvorena agresija, sada je to (naravno, uzaludan) pokušaj međunarodne izolacije, apsurdnih, nezakonitih sankcija koje štete prvenstveno samoj Evropi, neobuzdana informaciona kampanja izgrađena na lažima i iskrivljavanju činjenica kako bi se diskreditovala, ako ne i demonizovala, Rusija. Usput rečeno, sve je to Zapad već ranije testirao, pažljivi posmatrači će neminovno vidjeti istorijske paralele. Da nemamo nuklearna sredstva samoodbrane i moćan odbrambeni kompleks, ruski gradovi bi odavno bili bombardovani osiromašenim uranijumom. Ovo je princip nuklearnog odvraćanja.

Trenutni ukrajinski kontekst zapravo potvrđuje vječitu konfrontaciju Rusije i Zapada, želju naših protivnika da nam nanesu maksimalnu štetu, čak i po cijenu "posljednjeg Ukrajinca". Bahati stanovnici "grada na brdu" još sanjaju o svijetu u kojem nema mjesta za Rusiju. Ali danas ne zadaju frontalni udar, kao što je to bio slučaj sa Napoleonom i Hitlerom, već se ponašaju licemjernije i sofisticiranije, ne želeći da isprljaju svoje ruke (što se ne može reći za savjest). Stvaranje bioloških laboratorija, suludo finansiranje režima u Kijevu, snabdijevanje oružjem s kojim se ubijaju civili i djeca, podržavanje terorističkih akata, pomoć u izradi "prljave bombe" – tako se Zapad danas bori za održavanje svoje hegemonije u idealnom svijetu izgrađenom na njegovim izmišljenim pravilima. Naravno, takav "kraj istorije" je neprihvatljiv za veliku većinu stanovnika planete.

Šta bi, ako ne izdaju naših ideala humanizma i pravde, značilo nedjelovanje – nakon višegodišnjih pokušaja rješavanja unutarukrajinskog sukoba – kao odgovor na stradanja ruskog stanovništva Donjecka i Luganska, koja su izazvali neonacisti uz prećutni pristanak "neograničeno demokratskog Zapada"? Zar to nije uvreda za sjećanje na naše herojske pretke, koji su vijekovima branili pravo Rusije da postoji i živi po svom shvatanju, braneći je čas od Poljaka, čas od Francuza, čas od Nijemaca? A u stvari – od Evrope ujedinjene protiv Rusije. Baš kao što se to danas dešava u Ukrajini, koja je preplavljena hiljadama stranih plaćenika koji se bore pod istom zastavom sa modernim fašistima. Rusija nije imala drugog izbora nego da stane u odbranu svog naroda.

Danas, na Dan narodnog jedinstva, cijela zemlja se sjeća i veliča podvig ruskog naroda koji je protjerao osvajače iz srca i svetinje Rusije. Nakon više od četiri vijeka, došlo je vrijeme da se ponovo ujedinimo i da se odlučno odupremo zanemarivanju, bahatosti, nepravdi i laži koji su u osnovi stava "prosvijećenog Zapada" prema ostatku svijeta (kako je rekao Žosep Borelj – prema "džungli"). Sada se postavljaju temelji novog svjetskog poretka – poštenog, ravnopravnog, u kojem ima mjesta za svaku državu i svaki narod. Upravo za takav svijet sada se bori Rusija. Zahvalni smo svima onima u BiH, u Republici Srpskoj, koji nas razumiju i podržavaju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.