Život kao razbijeni krčag

Danas, na Njegošev rođendan, na repertoaru Narodnog pozorišta Republike Srpske su "Šine" Milene Marković. Ima u tome neke lijepe simbolike i moglo bi se i o tome pisati. Međutim, pregledavajući aktuelni repertoar na sajtu NPRS nailazim i na osnovne podatke o banjalučkoj postavci čuvenog Klajstovog "Razbijenog krčaga". Nekako mi je promakla vijest o ovoj predstavi u vrijeme kada je premijerno odigrana, ali vidim da ju je postavila Tatjana Mandić Rigonat. To je zanimljiv umjetnički izbor; mada je nesporno riječ o pozorišnom klasiku, režiserka je morala biti svjesna da će njena postavka nužno biti poređena s najrecentnijim beogradskim "Razbijenim krčagom", igranim prije nekoliko godina u Jugoslovenskom dramskom pozorištu.

To je zaista bila sjajna predstava, ali se pamti nažalost i iz tragičnih razloga. Preko nje se, naime, pamte i dvojica "prinčeva" beogradskog pozorišta: režiser Igor Vuk Torbica i glumac Nebojša Glogovac, koji su, nažalost, obojica prerano preminuli. Mnogo decenija ranije prerano je preminuo i sam autor "Razbijenog krčaga" - Hajnrih fon Klajst.

• ANTIMILITARISTA

Ovaj pisac rodio se u godini sa tri sedmice (1777), a umro u godini sa tri jedinice (1811). Živio je tačno trideset četiri godine i trideset četiri dana (datum rođenja - osamnaesti oktobar, datum smrti - dvadeset prvi novembar). Ove numerološke podudarnosti mogu biti zanimljive onima koji u takve stvari vjeruju, no i takvima teško mogu objasniti književnu genijalnost i vizionarstvo Klajstovo. Autor koji je veći dio svog života proživio u osamnaestom vijeku (osamnaestog dana u mjesecu Klajst je rođen) ima i te kako šta da kaže čitaocima u dvadeset i prvom (dvadeset i prvog dana u mjesecu Klajst je umro). Inače, familiju Klajst možemo nazvati paradigmatičnim primjerom onih pruskih vojničkih porodica u kojima se muškom djetetu gotovo od rođenja samo jedna karijera - i to ona vojna - nameće i preporučuje. Još prije Hajnrihovog rođenja ova porodica je Pruskoj podarila čak osamnaest generala. To je, dakle, kontekst u kojem je rođen budući pisac, a rodni grad mu je Frankfurt.

Događaj koji je obilježio njegovo djetinjstvo bila je očeva smrt. Klajst je u to vrijeme imao tek deset godina. U godini očeve smrti on je poslat u Berlin na školovanje u armijskom internatu. S navršenih šesnaest godina Hajnrih započinje vojnu karijeru službom u Kraljevskoj Gardi u Potsdamu, a te iste godine umire mu i majka. I pored svog mogućeg vojničkog drila, Klajst je imao velikih problema da se prilagodi armijskom životu i disciplini. Kao dvadesetdvogodišnjak tražio je otpust iz vojske, a u jednom pismu to ovako objašnjava: "Vojni poziv, kojem iz srca nikad nisam bio privržen, budući da je on nespojiv sa mojim ukupnim bićem, postao mi je toliko omrznut da mi je sve teže da se poistovjetim sa njegovim ciljevima. Najveća čuda vojne discipline, predmet divljenja stručnjaka, ja iz dubine srca prezirem; (…)".

• PROTIV CENZURE

Nakon što je dobio otpust iz vojske Klajst se vraća u Frankfurt te jedno vrijeme studira planirajući karijeru u državnoj službi, a paralelno podučava nekoliko frankfurtskih djevojaka iz - kako se to kaže - boljih kuća. Jedna od njih, imenom Vilhelmina fon Cenge, postaće njegova vjerenica. Zaprosio ju je u pismu koje joj je predao zajedno s njenim ispravljenim pismenim zadatkom. Klajst je, međutim, uskoro shvatio da mu ni činovnička karijera ne odgovara. Htio je samo jedno - da piše. Početkom devetnaestog vijeka putuje u Drezden i Pariz, a na kraju odlučuje da želi da živi u miru i piše negdje u provinciji, nekom švajcarskom selu, recimo.

Nastanjuje se u jednom selu blizu Berna, ali se uskoro na nagovor sestre Ulrike vraća u Prusku. Tih godina počinje u stvari njegova književna karijera, čiji je odjek kod savremenika varirao od hvalospjeva do pokuda. Pred kraj života Klajst se počeo baviti novinarstvom. Pokrenuo je dnevne novine "Berliner abendblater" (prve njemačke dnevne novine u istoriji) čije je tri četvrtine sadržaja sam ispunjavao. List je najprije doživio fantastičan uspjeh, no Klajst je uskoro bio suočen sa cenzurom i sličnim problemima te ga je morao ugasiti 1811. godine.

• BUNTOVNIK

U jesen iste godine Klajst je pronašao partnerku za zajedničku smrt: Henrijetu Fogel, mladu ženu oboljelu od raka. Dvadeset i prvog novembra najprije je pucao njoj u grudi, a zatim sebi u usta. Za Klajsta je, inače, još od pubertetskih godina zakletva o zajedničkoj smrti predstavljala vrhunski oblik bliskosti.

Poznato je da je dogovore o zajedničkom samoubistvu sklapao sa nekoliko osoba: od jednog druga iz vojnog internata do svoje sestre Ulrike. Skandalozna Klajstova smrt privukla je u ono doba ogroman publicitet i pažnju, a neki detalji iz njegove biografije su i dan-danas predmet velikog interesovanja. U epohi opsjednutoj seksom naročito je u centru pažnje Klajstova čednost. Neki su skloni da tvrde da je Klajst cijeli život proživio bez intimnog kontakta, bilo sa ženom bilo sa muškarcem. Anegdotalno se za vrijeme njegovog života prepričavala storija o jednoj prelijepoj glumici koja je Klajsta pozvala da pođe s njom u njen stan, a on je na to pocrvenio do ušiju kao bulka i bukvalno pobjegao. Čak su i noć prije zajedničkog samoubistva gospođa Fogel i Klajst proveli u odvojenim sobama. Tragovi ovakvog osjećanja svijeta prepoznaju se i u Klajstovim djelima. Nećemo se ovdje baviti njegovim čuvenim dramama, nego Klajstom kao proznim piscem, odnosno njegovom slavnom novelom "Mihael Kolhas". Naslovni lik je primjer buntovnika i to je pozicija s kojom se i sam Klajst identifikuje. Kolhas je čovjek kome lokalni vlastelin nameće nezakonite dažbine, a zatim mu plijeni dva konja i išiba njegovog slugu. Kolhas se protiv nepravde najprije pokušava boriti, kako se to kaže, kroz institucije, a kad vidi da za njega pravde nema, diže pobunu. Iako postaje moćan vođa, on ne traži ništa više nego da mu budu vraćena njegova dva konja u istom "stanju" u kojem su bila te da vlastelin bude kažnjen. Ova kombinacija pobunjenika i čovjeka sa istančanim osjećanjem za pravdu Klajstu posebno imponuje. Ovaj isti motiv od Klajsta su preuzeli i razni umjetnici modernog vremena: od pisca Doktorova do režisera Miloša Formana. Gete je onomad kod Klajsta prepoznao "neobična obilježja vremena". Kako nam pokazuju i ovdašnja pozorišta, ta obilježja se i dalje prepoznaju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.