Sve po starom

Ko o čemu, a mi o gorivu. I nije to zato što smo opsjednuti cijenama na benzinskim pumpama, već zato što je gorivo kod nas odavno prestalo da bude samo trošak vozača. Postalo je univerzalni izgovor za gotovo svako novo poskupljenje.

Niko ne spori da su nove tenzije na Bliskom istoku i rast cijene sirove nafte dovoljan razlog da derivati poskupe. Takve poremećaje domaće tržište, koje je gotovo u potpunosti zavisno od uvoza, neminovno osjeti. Ali tu prestaje ekonomska logika, a počinje domaća praksa.

Dovoljno je da se na svjetskom tržištu dogodi i najmanji poremećaj ili da na drugom kraju svijeta poleti prva raketa, pa da već sutradan više cijene osvanu na benzinskim pumpama. Nedugo potom stižu i novi cjenovnici prevoznika, prerađivača, trgovaca i gotovo svih ostalih. Obrazloženje je uvijek isto i to da je gorivo poskupjelo.

Problem, međutim, nije samo u tome što gorivo poskupi, već što se svaki rast cijene derivata munjevito prelije na sve ostale proizvode i usluge. Kada cijena nafte krene u suprotnom smjeru, ne pojeftine ni hljeb, ni mlijeko, ni prevoz, ni građevinski materijal, niti bilo šta što je prethodno poskupjelo upravo zbog skupljeg goriva.

Ispada da kod nas cijene imaju samo jedan pravac, a to je naviše. Ekonomska logika važi kada treba povećati cijene, ali nestaje kada bi ih trebalo smanjiti. Tada se uvijek pronađe novo opravdanje, odnosno stare zalihe, visoki troškovi, neizvjesnost na tržištu ili čekanje novih nabavki. Kao da su sva poskupljenja hitna, a sva pojeftinjenja mogu da sačekaju.

Građani zato s pravom postavljaju pitanje ko kontroliše takvo tržište i provjerava da li su sva ova poskupljenja zaista opravdana. Nadležni će, po pravilu, reći da je sve u skladu sa zakonom i pod kontrolom. Ipak, svakodnevica pokazuje nešto sasvim drugo. Poskupljenja stižu preko noći, dok se pojeftinjenja, ako ih uopšte bude, dešavaju sporo i gotovo neprimjetno.

Najveći teret svega toga ponovo nose građani. Njihove plate i penzije ne rastu tempom kojim rastu cijene, pa svaki novi udar na gorivo istovremeno znači i novi udar na kućni budžet. Zato se više niko ne plaši samo skupljeg rezervoara. Ljudi strahuju od onoga što neizbježno dolazi poslije njega, novog talasa poskupljenja koji će ponovo isprazniti novčanike.

I dok god svaki rast cijene goriva bude razlog za nova poskupljenja, a njegov pad ne bude razlog ni za kakvo pojeftinjenje, građani će s pravom sumnjati da kod nas cijene mnogo lakše rastu nego što ikada padaju. Zato pravo pitanje više nije zašto gorivo poskupljuje, već zašto kod nas gotovo ništa ne pojeftinjuje kada gorivo pojeftini.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.