San težak kilogram zlata

Nekad se govorilo da je krov nad glavom osnov životne sigurnosti. Danas je taj krov u Banjaluci luksuz rezervisan za srećnike, nasljednike i one koji su otišli da ga zarade preko granice.

Cijena kvadrata stana u novogradnji prešla je 5.000 KM, što znači da je za jedan prosječan stan od 50 kvadrata potrebno oko 250.000 KM ili, slikovito, skoro kilogram zlata.

Na papiru, Banjaluka postaje grad svjetskog ranga. Po kvadratima, rame uz rame sa Bečom. Po prihodima građana, daleko ispod evropskog prosjeka. Disbalans koji više nije samo statistika, već životna stvarnost stotina porodica.

Maja i Nemanja, mladi bračni par, oboje zaposleni u javnom sektoru, već tri godine su podstanari. Kredit im je, kako kažu, "misaona imenica", jer sa platom od 1.200 KM i prosječnom ratom kredita od 1.300 KM za mali stan, računica ne postoji. Banke kažu da ne ispunjavaju uslove, a i da ispunjavaju, ne bi im, po svemu sudeći, ostajalo ni za hljeb.

S druge strane, stanovi se i dalje masovno prodaju. Kupci? Najčešće su to ljudi iz dijaspore, koji novac zarađen u Njemačkoj, Austriji i Švajcarskoj prebacuju u nekretnine, kao "sigurnu investiciju". Neki stanove izdaju, neki ostavljaju prazne, za penziju ili budućnost, dok kvadrat "leti" u nebo.

Nadrealna je situacija da konobar, medicinska sestra i nastavnik, profesije bez kojih društvo ne funkcioniše, danas ne mogu sebi priuštiti ni garsonjeru. Oni koji imaju, sve češće biraju da ih izdaju strancima, turistima, "na dan". Tako centar grada postaje hotelska zona, a ne mjesto za život. Mladi koji su nekad htjeli ostati, sada odlaze, ne zbog posla, već zbog nemogućnosti da plate krov nad glavom.

I starosjedioci nisu pošteđeni. Stariji bračni par iz Obilićeva prodao je kuću i jedva kupio manji stan. Nekoliko hiljada maraka, koje su mislili uštedjeti, nestalo je u troškovima preseljenja i opremanja.

Zlatna groznica stanogradnje u Banjaluci stvara balon koji niko ne želi da prizna. I dok građevinske firme bilježe rekorde, a reklame obećavaju "novi nivo života", obični ljudi računaju da li da plate kiriju, ratu kredita ili da djetetu kupe udžbenike.

Bez ozbiljne stambene politike, subvencija za mlade, ograničenja prekomjerne kupovine iz investicionih pobuda i većeg oporezivanja praznih stanova, Banjaluka će postati grad koji se gradi za sve osim za one koji u njemu stvarno žive.

Stan više nije dom, postao je finansijski instrument. A kilogram zlata? Simbol nečega što običan čovjek sve rjeđe viđa i u izlozima, a kamoli u vlasničkom listu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.