Sa djecom treba pričati

Baš u doba kad su portali danima prenosili detalje sa završnice suđenja i obilježavanja druge godišnjice masovnog ubistva u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar" pojedini roditelji u Istočnom Novom Sarajevu nisu smjeli da pošalju djecu u školu.

Razlog je panika i poruka na klupi na kojoj je pisalo da će masakra biti 25. maja. Ništa se nije dogodilo, a ono što je obilježilo čitav slučaj je trezvenost i pravovremena reakcija svih odgovornih u obrazovnom sistemu, od nastavnice koja je prijavila poruku do direktora koji je obavijestio sve nadležne i poručivao u medijima da ne treba širiti paniku. 

Održavanje časova nije dovedeno u pitanje čak ni pomenutog dana, ali su pojačana dežurstva i prisustvo školskih policajaca. U prevodu, ne treba stvarati strah kod roditelja i djece, ali opreza nikad dosta. 
Naročito nakon tragedije koja je prije dvije godine potresla region. 

Šta je zapravo razlog za ovakvo ponašanje i šta može natjerati učenika da na klupi ili tabli zapiše prijeteću poruku, zovne školu da je postavljena bomba ili uopšte pomisli da je takvo ponašanje u bilo kojem sistemu vrijednosti dozvoljeno i poželjno. 

Ljudi su zgroženi nad onim što se u posljednje vrijeme dešava, pitaju se kako je moguće da smo tako nisko pali kao društvo, upiru prst krivice u roditelje, školu, institucije, medije. 

Baš kao što je bilo i prije nekoliko dana u pomenutoj školi. Za bolje sutra treba da se bore svi, a ne samo pojedinci koji na svojim leđima nose tešku sudbinu. 

Zakazali jesmo, svi kao društvo, ali ne znamo tačno gdje? Ili možda znamo, ali ne smijemo da priznamo da smo zakazali svi i u svemu. 

Na kraju dolazimo i do onog klasičnog popovanja o tome da sa djecom moramo pričati, ukazivati im na prave vrijednosti i svojim primjerom pokazati šta valja, a šta ne. 

Djeci u pubertetu to uglavnom na jedno uđe, a na drugo izađe, ali pošto je ponavljanje majka znanja, nije zgoreg da i popovanje o pravim vrijednostima postane dio obrazovnog plana i programa. 

Ono je zapravo domaći zadatak koji svaki roditelj mora da radi na svakodnevnom nivou, a za razliku od učenika neće ga ocjenjivati prosvjetni radnici. 

Rezultate dobro obavljenog posla roditelji će dobiti kroz garanciju da će njihovo dijete krenuti pravim putem, jer se dobro ponašanje i kultura prvenstveno stiču kod kuće.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.