Rakete i perje

Kad god cijena nafte na svjetskoj berzi "samo namigne" u plusu domaći distributeri goriva reaguju brže nego Maskove rakete i poskupljenje je ekspresno, bez pitanja i bez odgađanja. Međutim, kada cijene crnog zlata krenu nizbrdo, onda domaće pumpadžije iznenada postanu spore, oprezne i pune računice. Pojeftinjenje dolazi na kašičicu, puževim korakom i cijene padaju kao perje, ako uopšte i dotaknu realnost prije novog skoka.

Tako do pojeftinjenja kod nas možda dođe, a možda ga vlast i prespava do novog poskupljenja crnog zlata u svijetu. Berzanska cijena jednog barela nafte "brent" u posljednjih desetak dana pala je za 11 dolara, odnosno za oko 15 odsto, ali to, kao i obično, nije dovelo do korekcija cijena goriva naniže na domaćim benzinskim pumpama. Nakon što su one ekspresno podignute za osam do deset feninga nakon eskalacije sukoba između Izraela i SAD sa jedne strane i Irana s druge, ovdašnji vlasnici benzinskih pumpi nisu našli za shodno da isto to urade kada je barel nafte pojeftinio nakon relativnog smirivanja situacije na Bliskom istoku. Iako stalno imaju izgovor da rade u okviru dozvoljenih marži, brojevi ukazuju na to da je mnogo toga matematički nelogično.

Nažalost, u svemu ovome stradaju potrošači, odnosno raja, čije potrebe, ali i egzistencija, zavise od volje onih koji iza kulisa imaju i gorivo, i upaljač, jer cijena crnog zlata još diktira skoro sve.

Da trgovci, a pogotovo oni koji se bave prodajom goriva, berzanske poremećaje koriste za manipulacije cijenama, smatraju i u banjalučkom Udruženju za zaštitu potrošača "Reakcija". Oni ističu da vlasnici pumpi vješto koriste negativne berzanske poremećaje, kao jednu vrstu alibija, izgovora za podizanje cijena, dok se u slučaju pozitivnih uglavnom prave gluvi i slijepi. Zaista, teško je ne primijetiti da neko stalno zaboravlja zategnuti regulatorni šaraf cijena kad barel pojeftini.

Kontrola nad tim procesima je tanja od igle i čini se da je tržište slobodno, ali samo kad određeni treba da zarade ekstraprofit, ali ne kada u skladu sa svjetskim tržišnim kretanjima narodu treba olakšati cjenovni gajtan. Jasno je svakom ko ima i trunku razuma da ovo nije ekonomija tržišta, već ekonomija sprege. Naftaši nisu puki biznismeni, oni su često savjetnici, donatori, pa i članovi vlada. Zato "tanka kontrola" i ne čudi, jer kod nas se sve svodi na onu "kadija te tuži, kadija te sudi". I tako se pod firmom slobodnog tržišta krije slobodna pljačka, a rupa u zakonu postaje cjevovod ekstraprofita. Dokle? Dok god su zakoni papir koji ispisuju isti oni koji gorivo pretvaraju u privilegiju, biće nam ovako. I kako reče jedan filozof: "Tamo gdje nepravda postane navika, razum ćuti, jer zna da mu niko ne bi povjerovao." Na kraju da zaključimo - kad gorivo poskupi, narod ne ide pješke iz ljubavi prema prirodi, nego što ga vozaju i po džepu i po pravdi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.