Od Šmita do Blanuše

Na prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske koje je raspisao cirkusantski CIK BiH, a koji su održani 23. novembra prošle godine, Branko Blanuša je bio kandidat Kristijana Šmita, lažnog visokog predstavnika, Nedima Ćosića, tužioca u vanustavnom "tužilaštvu BiH", Jasmine Ćosić Dedović, sudije za prethodni postupak u vanustavnom "sudu BiH", Sene Uzunović, sudije vanustavnog "suda BiH"; Hilme Vučinića, Amele Huskić, Vesne Jesenković, apelacionih sudija u tom istom sudu, što ne poznaje nijedan pravni sistem; zatim članova nezakonito izabrane CIK-nute muslimanske (h)alke - Jovana Kalabe, Vanje Prutine Bjelica, Irene Hadžiabdić, Suada Arnautovića, Ahmeta Šantića, Željka Bakalara; sudija neustavnog Ustavnog suda BiH (jer nema obaveznih devst članova po izričitoj odredbi člana 6.1. Ustava BiH) i to: Mirsada Ćemana, bivšeg predsjednika SDA, koji ima više od 70 godina života i ne može biti u sastavu Ustavnog suda BiH po izričitoj odredbi člana 6.1.v) Ustava BiH; Larise Velić, školovane i osposobljavane u Njemačkoj; Angelike Helene Anne Nussberger iz Njemačke; Helen Keller iz Švajcarske (porijeklom Njemica); Ledi Bianku iz Albanije; Valerije Galić iz Sarajeva i Marina Vukoje iz Širokog Brijega.

Da nije bilo djelovanja svih navedenih lica koja su imala zadatke u progonu predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i nezakonitog oduzimanja mandata koji je osvojio na izborima 2022. godine, ne bi bilo izmišljenih "prijevremenih izbora" pa time ni Blanuše kao kandidata. Ne bi Blanuša bio ni predsjednik SDS-a, što mu je utrapio Babaljev klan, da bi ga mogli okriviti za izborne poraze, pogotovo one u oktobru ove godine. 

Šmitovo klupko

Cijeli taj čvrsto uvezani lanac događanja protiv Republike Srpske započeo je dolaskom Kristijana Šmita, koga je u BiH poslala  Njemačka sredinom 2021. godine. Šmit je dokazani poštovalac Hitlerovog rajha i vojnika  Vermahta koji su činili najstrašnije zločine protiv Srba - od Kozare, Neretve, Sutjeske, Kragujevca, Kraljeva i mnogih drugih mjesta. Šmit je dobio zadatak uništenja Republike Srpske zastrašivanjem i progonom njenih demokratski izabranih rukovodilaca - predsjednika Republike, poslanika i predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske, predsjednika Vlade i ministara Republike Srpske. To je dio njemačkog prekrajanja istorije,  zamagljivanja nacizma i fašizma, ali i revanšizma prema srpskom narodu koji je u dva svjetska rata bio na strani pobjednika nad agresorskom Njemačkom. Da nije bilo toga, porobljena Evropa bi danas govorila njemačkim jezikom, kako je prije nekoliko dana upozorio američki predsjednik Donald Tramp u Davosu. Nažalost, Amerika je prethodnom Bajdenovom administracijom podržavala ono što je radio Šmit. To je kao ambasador koordinisao iskompleksirani bajdenovac Majkl Marfi. Saveznici njemu i Šmitu su bile sve strukture muslimanskog Sarajeva - vjerske, političke, medijske, "nevladine" organizacije i zarobljene institucije na nivou BiH:  Ustavni sud BiH sa uvijek spremnom glasačkom većinom - dva muslimana i tri stranca, pa onda vanustavno "pravosuđe BiH", Centralna izborna komisija, povremeno i drugi organi. To su bili i jesu isturena odjeljenja Islamske zajednice i svih bošnjačkih stranaka, izdašno podržavana od opozicije - SDS-a, PDP-a, Nebojše Vukanovića, Jelene Trivić. Ta opozicija je odavno tražila od lažnog visokog predstavnika Kristijana Šmita da smijeni i kazni predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika.  Za "Avaz" Šmit je 2023. izjavio: "Ubrzo nakon što sam stigao u BiH, stalno su mi to ponavljali. Mogao bih reći i mjesto i vrijeme kada su mi njihovi lideri, njihovi rukovodioci, tražili da maknem Dodika uz primjenu bonskih ovlašćenja", ali je  odbio reći koje su to stranke i lideri, tvrdeći da su to bili "povjerljivi razgovori". Ipak, Šmit im je podario otrov svojom odlukom od 1. jula 2023. godine o nametanju fašističkog "krivičnog zakona BiH" po kome svako onaj ko ne poštuje njegove odluke ide u zatvor do pet godina i zabranjuje mu se političko djelovanje šest godina, jer je znao da Republika Srpska i njeni lideri to neće poštovati. Šmitov "krivični zakon", koji se zove odluka, poslužio je muslimanskom sarajevskom "pravosuđu BiH" i tužiocu Nedimu Ćosiću da  ekspresno podigne optužnicu protiv predsjednika Republike Milorada Dodika, pošalje je Jasmini Ćosić Dedović, sudiji za prethodni postupak na potvrđivanje, a ona mu vrati uz uputstvo kako je treba dopuniti, pa onda odrede sudiju Mirsada Striku da sudi Dodiku. Videći da tu nema nikakvog prava i zakona, Strika zatraži odlazak u penziju, a onda na scenu stupa novi sudija - oficir SDA i muslimanske "armije BiH" Sena Uzunović, ratni pomoćnik   komandanta konjičke brigade. U Seninom Konjicu početkom jula 1992.  muslimanske vlasti su strijeljale srpsku  porodicu  Golubović,  Đuru   i Vlastu i njihova dva dječaka Petra (sedam godina) i Pavla (pet godina). Petar je preživio prvo strijeljanje, a kada se obratio muslimanskim policajcima, oni su ga naknadno ubili. Taj  zločin nosi i Sena Uzunović, pa je razumljiva njena osvetoljubivost prema Srbima.  I ne samo to: Sena Uzunović je zajedno sa još 14 tužilaca "tužilaštva BiH" potpisala 15. oktobra 2021. godine zahtjev za progon Milorada Dodika kao srpskog člana Predsjedništva BiH. Ta Sena Uzunović je kao sljedbenik "Islamske deklaracije" Alije Izetbegovića, a na osnovu "Šmitovog krivičnog zakona" osudila predsjednika Republike Milorada Dodika na godinu dana zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja zato što je poštovao Ustav Republike Srpske. I poslije suđenja ostrašćeno je nastavila progon Milorada Dodika, tražeći od CIK-a da sprovede njenu presudu i oduzme mandat demokratski izabranom predsjedniku Republike. Iako Ustav Republike Srpske predviđa prestanak mandata samo u slučaju ostavke ili opoziva, CIK je izvršio dobijeni zadatak oduzevši mandat Dodiku. Ovo je suprotno ranijem stavu Ustavnog suda BiH da zakoni na nivou BiH ne mogu biti iznad ustava entiteta. Sena nije stala, već je tražila da se Dodik izbriše kao predsjednik SNSD-a iz sudskog registra političkih stranaka, iako to nema veze sa njenom presudom.

Blanuša je podvala

Nije se ime Branka Blanuše, univerzitetskog profesora i političkog anonimusa, da ne kažemo neznalice,  pojavilo iznenada i niotkud. Bilo je spremno na osnovu njegovog psihološkog profila. Kada je 28. avgusta prošle godine cirkus od CIK-a raspisao "prijevremene izbore za predsjednika Republike Srpske"  Irena Hadžiabdić, predsjednica Centralne izborne komisije BiH, izjavila je: "Mi ćemo imati 48 biračkih mjesta u Federaciji BiH za glasanje u odsustvu i to je dovoljno za izbor predsjednika RS i to bi bilo važeće". Stranke vladajuće koalicije sa SNSD-om na čelu su bile protiv održavanja takvih izbora, ali je opozicija vidjela svoju šansu. Istina, imali su problem - niko od njih nije bio spreman da bude kandidat, jer su unaprijed znali da će izgubiti. Ali im je sa strane došapnuto ime Branka Blanuše.  Odahnuli su, jer niko od SDS-ovih prvaka i dobrodošlih gostiju sarajevskih TV kuća  (Šarović, Miličević, Babalj, Pandurević, Božović), PDP-ovih (Stanivuković, Crnadak, Borenović, Marković i ostale trećine), Jelena Trivić, Nebojša Vukanović, nije smio stati na crtu bilo kom imenu iz SNSD-a. Jedva su dočekali da imaju Blanušu kao žrtvenog jarca koji će izgubiti, a oni dizati dreku o pokradenim izborima. Cilj im i nije bila pobjeda, već samo ono što je bilo dio plana političkog Sarajeva - izazivanje nestabilnosti, produbljivanje srpskih podjela, da se vlast Srpske zabavi o izborima da se ne bi bavila onim što joj je nadležnost i zadatak - ekonomski razvoj i standard stanovništva. A odgovor zašto je Blanuša odmah prihvatio takvu ulogu vjerovatno leži u njegovom karakteru, što je za neku drugu vrstu analize. SDS je kao izvođač radova sarajevskog udruženog zločinačkog poduhvata protiv Republike Srpske i njenog većinskog srpskog naroda, samo  formalno kandidovao Blanušu. Taj prijedlog podržale su i druge opozicione vođe - Nebojša Vukanović, Jelena Trivić i Draško Stanivuković, onako preko …. volje. Poslije izbora održanih 23. novembra članovi biračkih odbora i posmatrači iz opozicionih stranaka nisu imali nijednu primjedbu i ovjerili su to i svojim potpisima na zapisnike sa biračkih mjesta potvrdivši da je njihov kandidat Branko Blanuša IZGUBIO. Onda kreće plan B političkog Sarajeva - po svaku cijenu spriječiti izbornu volju i pobjedu Siniše Karana. Nezakoniti CIK nikakvim brojanjem nije mogao poraženom Blanuši namaknuti glasove, pa je poslije mjesec dana odugovlačenja odlučio da se izbori ponove na 136 biračkih mjesta, ali samo na onima na kojima je ubjedljivo pobijedio Siniša Karan. CIK je zakazao ponavljanje za 8. februar ove godine, dakle 77 dana nakon održanih izbora. To nije ponavljanje, to su novi zbori i to u izbornoj 2026. godini, što je u suprotnosti sa izbornim pravilima. Računaju da će haosom i zabunom kod birača smanjiti izlaznost i time oduzeti glasove koje je potpuno zakonito dobio Siniša Karan. SDS u liku Želimira Neškovića i Nedjeljka Glamočaka u dogovoru sa svojim CIK-om kobajagi prijeti da će odustati od ponovljenih izbora 8. februara da bi stvorio privid kako CIK nešto radi protiv Blanuše. Dronjava im i providna predstava. 

Alarm

Republika Srpska je u opasnosti od svog nastanka. Ipak, jedno je kada su protiv nje neprijateljske vojske potpomognute zapadnim zemljama i njihovim bombarderima, a poslije rata sve muslimansko/bošnjačke/građanističke sarajevske stranke. Sasvim je drugo kada su protiv Srpske i njenih institucija političari iz srpskih stranaka. Da li je javnost Republike Srpske svjesna izjave Mirjane Orašanin, poslanika SDS-a, koja u Narodnoj skupštini izjavi: "Šuška se kako su institucije Republike Srpske neodržive"! Ovo dokazuje da je struktura SDS-a dio plana političkog Sarajeva za uništenje Srpske izazivanjem  nestabilnosti i haosa, širenja nepovjerenja  napadom na SVE  institucije Republike Srpske. Politika SDS-a, PDP-a, sada i SS pokreta, Vukanovića, Trivićeve je godinama ista - što gore, to bolje. Tako već 20 godina pričaju istu priču - sve je propalo, ništa ne valja, sve je krađa, isto ono što bjesomučno vrišti političko Sarajevo. A Republika Srpska radi i gradi, višestruko povećava bruto društveni proizvod i na osnovu toga povećava plate i  penzije, socijalna davanja. Zato je čudna nedovoljna zainteresovanost javnosti i izostanak jačeg otpora  stalnim napadima i pokušajima ponižavanja srpskog naroda - da ne smije slaviti 9. januar kao Dan Republike, zabranjuju  mu grb i himnu "Bože pravde", da nema predsjednika Republike, Vladu. Neskriveni su obračuni sa institucijama Srpske i sve su žešći.  Šta će preduzeti narodnom voljom izabrana vlast Republike Srpske da strgne svileni gajtan kojim je davi muslimansko Sarajevo i da sruši njemačku okupaciju? 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.