Moderni sokoli

Knjiga "Sokolstvo u Banjaluci - uzleti i posrnuća" Zorana Pejašinovića, uglednog istoričara, prepoznatljivog po tome što je gro istraživačkog rada posvetio Banjaluci, njenim pričama i ličnostima, promovisana je u četvrtak uveče u vijećnici Banskog dvora. Važna je to monografija, izdata uz svesrdnu pomoć Arhiva Republike Srpske i Udruženja arhivskih radnika, o djelovanju "sokola" na području najvećeg grada Srpske u prvoj polovini prošlog vijeka. Kroz rad pokreta i sve što ga je pratilo prikazani su i drugi detalji bitni za spoznavanje istorije ovog grada.

Prošle nedjelje na RTRS-u prikazan je dokumentarni film "Operacija Koridor". U nešto više od dva sata autori su osvijetlili najbriljantniju akciju Vojske Republike Srpske kroz svjedočenja aktera proboja uz mnoštvo autentičnih snimaka sa terena zabilježenih u nemogućim uslovima. Režiser Milan Petković, izvršni producent Milka Tošić, živa legenda ratnog izvještavanja i ostatak ekipe skrojili su film suvog zlata vrijedan za generacije koje pamte proboj, a mnogo više za one koje dolaze. Iste večeri na mreži "Iks" napisao sam da će se o RTRS-u uvijek govoriti da je "ovakav ili onakav", ali da redakcija dokumentarnog programa te televizije nije ni "ovakva ni onakva", nego da je briljantna, a niz filmova snimljenih u proteklih nekoliko godina plastična je potvrda te teze. Od "Tri boje otadžbine" i "Zakletve" preko svih djela Denisa Bojića pa da ovog zadnjeg - "Operacije Koridor".

Prije desetak dana najavljen je početak snimanja igranog filma o ustaškom pokolju u Drakuliću, Šargovcu i Motikama. Istorijski je važno ekranizovati taj zločin, a objavljeno je da će film režirati Saša Hajduković, svakako ponajbolji filmski režiser u Republici Srpskoj, o čemu je više riječi bilo u komentaru objavljenom prošle subote.

Ove tri slike koje su zabilježene u samo nekoliko dana ovog vrelog juna 2025. godine u Banjaluci dokaz su da nije ovo naše društvo ni učmalo, ni zaostalo, ni potpuno korumpirano, niti isuviše odrođeno od naroda, kako to mnogi zlonamjerno žele da predstave. Koliko god to bio težak posao, u Banjaluci i danas postoje ljudi koji su spremni svoje karijere da posvete višem cilju, koji imaju misiju, a koji uspijevaju da to rade vodeći računa o nacionalnom predznaku, ali ne izvještačeno, ne na silu, ne nezasluženo glorifikujući pojedince.

Glavni zadaci sokolskih društava po osnivanju prije 100 ili 150 godina ticali su se sporta, fiskulture i zdravog života, ali vremenom su ona postajala i više od toga pa su se bavila i obrazovanjem, kulturom, umjetnošću, izdavaštvom... U Banjaluci danas živi i radi čitav stroj likova koje je, bez ikakve patetike, moguće nazvati modernim sokolima. I koliko god je važno što postoje Zoran, Denis, Milka, Milan ili Saša, još važnije je i da taj njihov trud i rad na ispravan način prepozna širi sloj ljudi, mnogo veći od kapaciteta jedne vijećnice.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.