Mete umjesto proslave

Ostalo je manje od šest mjeseci do datuma koji će označiti 30 godina otkako je u američkom gradiću Dejton stavljena tačka na sukobe i ovoj zemlji data nova šansa za život. Međutim, kao što to svi znaju, a daleko manje priznaje, stvari su u startu počele da vode u pogrešnom pravcu. Dejtonski mirovni sporazum. Te tri riječi ili skraćeno u jednu – Dejton je pojam koji se zasigurno ponajviše pominje ne samo pod ovim dijelom neba, ali nažalost ne po dobrom.

Visoki predstavnici, bdijući nad domaćim snagama, u dosta navrata, nekad čak i uz njihovu pomoć (bilo to kao posljedica tadašnjih razmišljanja, vjerovanja, pritisaka ili prijetnji) ostavili su, isto tako ne dobar pečat na jednom međunarodnom sporazumu. Aktu u kojem je sadržan i Ustav BiH i koji bi, i bez obzira na taj aneks, bio i treba da je obavezujući za sve. Ali...

Vrijeme je pokazalo da je svijet, generalno, skrenuo u stranu. Sporazumi se gaze kao da su zaista tek parče papira, a svakodnevica pokazuje da nije samo naš Balkan bure baruta.

BiH je stala. Po ko zna koji put, ali ovaj se možda, kao nikada ranije, izlazak na pravi put ne nazire. Srpska strana je jasno rekla da ovako više ne može i da traži razgovore o budućnosti zemlje sa partnerima u Federaciji BiH, s ciljem povratka na izvorne principe Dejtona.

Svoj spisak želja sve više objelodanjuju i politički predstavnici Hrvata, tražeći, prije svih, od bošnjačkih kolega da prestanu sa manipulacijama i majorizacijom hrvatskog naroda. A Bošnjaci. E to je duga priča.

Bošnjački političari nikad nisu prihvatili onakvu BiH kakva je izašla iz Dejtona. Godinama, a to niko ne može argumentovano demantovati, bili su na prvoj liniji rušenja državne zajednice koja se kraće zove BiH.

Uz mig i srdačno tapšanje stranaca po ramenu postali su njihovi poltroni u vlastitoj zemlji. Dozvolili su sebi da aplaudiraju i pozdravljaju odluke koje su, ranije, kao na mašini izlazile iz OHR-a, a tako je i danas. Čak i da su bile dobre ne zaslužuju takav tretman, jer se radi o demonstraciji sile moćnika nad malim narodima.

I tako smo, mic po mic, došli dovde. U situaciju da godina koja je trebalo da bude u znaku napretka, prije svega unutar svojih granica, postane laka meta svima. I da se u njoj mete na čelo mogu olako stavljati svima.

A zašto? Zato što eksperimenti nisu uspjeli do kraja, a oni koji su bili dio tog tima ne žele to da prihvate. Ni da razgovaraju o bitnim stvarima, ali su uvijek tu i najglasniji kada treba oplesti po Republici Srpskoj i kukati ispred ambasada u namjeri da se opet zauzmu za njih i prekroje zemlju prema njihovim maštarijama.

Na meti je i Dejton, svaka njegova odredba i godina postojanja. A umjesto toga bi bilo svima bolje da stave prst na čelo, prihvate realnost i nastave dalje brže i bolje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.