Manje ljudi, a više para

BiH je po mnogo čemu evropski rekorder. Ali ne u nekim sportskim disciplinama, već onim pomalo nadrealnim. Nažalost, svojevrsni prvaci smo po broju onih koji su u proteklom periodu otišli iz zemlje. Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda, ali i Ujedinjenih nacija, BiH je ostala bez 28 odsto svog stanovništva, dok pojedini demografi upozoravaju da je taj procenat i veći.

Da je situacija više nego alarmantna, može se vidjeti i iz podataka portala "Pregled svjetske populacije". Oni otkrivaju da je BiH u posljednjih 25 godina izgubila više od 1,1 milion ljudi. Kako se dalje navodi u ovoj analizi, ukoliko se nastave negativni demografski i migracioni trendovi, BiH bi za 70 godina mogla brojati samo 1,4 miliona stanovnika, za dvije trećine manje nego devedesetih godina prošlog vijeka, što predstavlja broj stanovnika koji žive u, recimo, jednom prosječnom evropskom gradu. Primjera radi, u Beogradu trenutno živi oko dva miliona ljudi.

Da nismo spremni tek tako olako odreći se uloge evropskog rekordera, može se vidjeti i iz podatka da BiH svakim danom postaje malobrojnija za minimalno 70 ljudi, odnosno za više od 25.000 ljudi na godišnjem nivou. To znači da BiH ostaje kraća za jednu osobu svakih 20 minuta. U prevodu, ostajemo bez jednog omanjeg mjesta svake godine. Na kraju ćemo vjerovatno biti u poziciji da sve stanovništvo bude stacionirano u nekoliko većih centara, doći će takozvana ruralna područja ostati pusta. 

Sve ovo je u konačnici dovelo do toga da BiH ima izuzetno nepovoljan indeks starenja - ima tri puta više starijih od 60, nego mlađih od 15 godina. Ovo je rezultat ne samo nepovoljnog odnosa broja rođenih i umrlih već i velikih migracija. A gdje nestaju ljudi? Odgovor: Zapadnoevropske države bilježe znatan rast broja stanovnika, čak i kada je stopa nataliteta pala. Procjenjuje se da najčešće odlaze mladi, obrazovani i kvalifikovani radnici, što pretvara BiH u zemlju staraca. 

Ali nismo samo po tome rekorderi. Prvaci smo i po iznosu inostranih doznaka ako ih stavimo u kontekst broja stanovnika. Po ovom osnovu u BiH se svake godine sliva oko pet milijardi maraka. Procjenjuje se da je svaka deseta marka potrošena u BiH, zarađena negdje vani. I ma kako to čudno zvučalo, to odgovara ovdašnjim političarima, jer te doznake održavaju sistem potrošnje, puneći budžete i obezbjeđujući kakvu-takvu finansijsku stabilnost. Ne shvataju da je to mač sa dvije oštrice. 

Umjesto konkretnih rješenja, krenuli smo sa uvozom radne snage iz Indije, Bangladeša i drugih zemalja. Poslodavci traže povećanje tih kvota, a pri tome ništa ne rade da zadrže i stimulišu ovdašnje ljude da ostanu. Ušli smo u jedno vrzino kolo iz kog se i ne trudimo da izađemo. Sve nam je važnije od budućnosti, jer živimo u prošlosti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.