Između Matice srpske i Rudija Čajavca

Šetam se nedavno Zvezdarom pa negdje između ulica Matice srpske i Rudija Čajavca, u neposrednoj blizini ulice Ulofa Palmea, prođem kroz ulicu Vjekoslava Afrića. Bilo mi je drago da u Beogradu postoji ulica sa ovim imenom. Iako je u proteklih nekoliko godina bilo nekoliko, po mom mišljenju, loših i pogrešnih promjena imena ulica, još je mapa Beograda simbolična slika srpske i jugoslovenske istorije.

Za Afrićevo ime sam čuo jako davno i imao neke osnovne asocijacije o njegovoj biografiji, a zatim sam bio pročitao knjigu Snježane Banović "Država i njezino kazalište" s podnaslovom "Hrvatsko državno kazalište u NDH 1941. – 1945."  A svaka nova pročitana knjiga može da baci novu svjetlost i na knjigu koju ste davno pročitali. Tako se desilo da ja upravo u vrijeme otkrivanja beogradske ulice Vjekoslava Afrića ponovo, poslije dvadesetak godina, čitam Jergovićev roman "Rutta Tannebaum" čije je novo izdanje prije nekoliko nedjelja objavila beogradska "Booka".

GUNDULIĆEVA ULICA

"U svibnju 1942. godine iz stana u Gundulićevoj 'izseljena' je na Trešnjevku obitelj Dajč. Do 1941. djevojčica Lea (1927) bila je slavno zagrebačko 'Čudo od djeteta' (za koju je Tito Stroci napisao istoimeni igrokaz), svestrano talentirana glumica, pjevačica, plesačica i prava vedeta HNK, popularna i omiljena u najširim zagrebačkim krugovima i na drugim pozornicama na kojim je nastupala. (…) Lea Dajč deportirana je u svibnju 1943. u Aušvic, ali je umrla već u vlaku".

Citirani odlomak preuzet je iz knjige "Holokaust u Zagrebu" Ive Goldštajna. Svima koji su makar i načuli za tematiku Jergovićeve knjige, sličnost stvarne Lee Dajč i fikcijske Rute Tanenbaum biće i više nego upadna. Jergović, međutim, i ne krije da ga je priča o Lei Dajč inicijalno nadahnula na pisanje romana "Rutta Tannebaum". U kratkom apendiksu što je pridodan romanu kao neka vrsta pogovora Jergović kaže kako je najprije namjeravao napisati biografiju Lee Dajč, ali da je na kraju od te ideje odustao. Napisao je roman čiji su junaci "književni likovi bez uzora među ljudima koji su nekada živjeli, ali s uzorom u konkretnome mjestu i vremenu". Ruta Tanenbaum nije Lea Dajč, kaže Jergović, ali i dodaje kako je roman napučio s nekoliko znakova pažnje spram Lee Dajč među kojima je najvažniji situiranje obitelji Tanenbaum u Gundulićevu ulicu, ulicu u kojoj je, na drugom kućnom broju, u zbilji živjela porodica Dajč.

RUTA MOAPKINjA

Hrvatska se kritika pretrgla onomad u traženju mana romanu "Rutta Tannebaum" bez da se iko makar i potrudio detektovati, recimo, te "znakove pažnje" na koje je ukazao sam Jergović. A nije da je ta detekcija pretjerano teška: i Rutina i Leina majka, recimo, zovu se Ivka Singer, dok će briljantan opis velikih očiju djevojčice Rute u svakome ko je vidio makar jednu fotografiju Lee Dajč izazvati drhtaj prepoznavanja. Negdje pri kraju Saidovog "Orijentalizma" stoji sljedeća rečenica: "Ja zacijelo ne vjerujem u ograničenu pretpostavku kako samo crnac može pisati o crncima, musliman o muslimanima i tako redom." Gotovo sve "kritičke" zamjerke romanu "Rutta Tannebaum" svodile su se na tvrdnje da Jergović "ne poznaje zagrebački milje", "da mu je stran agramerski mentalitet" i tome slično.

I valjda nije slučajno što se glavna junakinja zove upravo Ruta. U jednoj od najljepših pjesama engleske književnosti - u "Odi slavuju" Džona Kitsa - ljudska se smrtnost suprotstavlja besmrtnosti slavuja. U ključnoj strofi (sedmoj, pretposljednjoj) Kits kaže: "Ti nisi rođena za smrt, besmrtna ptico!/ Nijedno te gladno pokoljenje ne nadživi ni za palac;/ Odjek glasa što slušam prošlih je noći srico/ U danima drevnim i silan car i pajac:/ Biće da je ta ista tvoja pjesma našla puta/ Do tužnog srca Rute što za domom vene/ Dok stoji uplakana u tuđinskim poljima žitnim;/ Ista ona pjesma što često je znala dok luta/ Začarat magične prozore otvorene sred pjene/ Opasnih mora u vilinskim zemljama napuštenim". Ova biblijska Ruta Moapkinja koju Kits priziva daleki je razlog da se svaka Jevrejka koja se zove Ruta zove baš tako.

POZORIŠTE, ALI NE U MOJOJ KUĆI

Vratimo se mi pomenutom zvezdarskom susjedstvu i ulici Vjekoslava Afrića. Lea Dajč je, prema istraživanju Snježane Banović, prije Drugog svjetskog rata igrala s najvećim zagrebačkim glumcima tog vremena, od Božene Kraljeve i Vjekoslava Afrića do Hinka Nučića i Ervine Dragman. Najzapaženije uloge ostvarila je kao Točkica u "Tončeku i Točkici" 1933. i kao Gita u "Čudnovatim zgodama šegrta Hlapića" 1934. u kojima joj je partner bio devetogodišnji Braco Rajs. Prije nego je postao zagrebački glumac, Vjekoslav Afrić je bio banjalučki glumac pošto je bio angažovan u pozorištu u Banjaluci u sezoni 1929/1930. Osim banjalučkih dijelova biografije, postoje najmanje dvije sličnosti između njega i Rudija Čajavca, njegovog zvezdarskog "komšije": obojica su isprva bili lojalni građani NDH i obojica su prilično brzo ipak prešli na slobodnu teritoriju, u partizane. Po istraživanju Snježane Banović, jedna grupa umjetnika, okupljena oko velikog glumca Vjekoslava Afrića, komuniste i antifašiste, počela je već u prvim mjesecima NDH ozbiljno razmišljati o bijegu u partizane. Trebali su pobjeći iz kazališta već u jesen 1941. godine, međutim, njihov odlazak je mjesecima bio odgađan zbog "tehničkih razloga". Glumci su nevoljko pripremali novu predstavu "Razbojnik i Faust", a nakon četvrte izvedbe, bijeg je konačno organizovan. Svi su bili pomno odjeveni, piše Snježana Banović, primjerice, Afrić u "svečanom tamnom odijelu s krombi zimskim kaputom, borsalino šeširom na glavi i kožnim rukavicama te s kartom prvog razreda u džepu". Putovali su željeznicom, a u selu Donje Dubrave sišli su s voza i našli vezu te produžili do zaseoka Mirići gdje su već istoga dana odigrali prvu partizansku predstavu. Njihov odlazak iz kazališta "odjeknuo je kao bomba" u intelektualnim krugovima Zagreba.

Afrić i njegovi drugovi učinili su da simbolička baština zagrebačkog HNK-a ne bude jednoznačno negativna. Uostalom, i priče o pozorištima u Sarajevu i Beogradu tokom Drugog svjetskog rata imaju različite valere. Dok se svijet ponovo nalazi u velikom haosu, vrijedno je sjetiti se različitih umjetničkih praksi u takvim situacijama. A kad se pojave umjetnici spremni da pređu na pravu stranu, pojaviće se, uči nas istorija, učiteljica života, i poneki pilot.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.