Balkan pred globalnim požarom

U "Glasu Srpske" 27. januara 2024. godine objavljen je članak pod naslovom "Pilot projekat za veći i pogubniji sukob", u vezi sa oružanim sukobom između Rusije i Ukrajine. Svi vidljivi geopolitički pokazatelji, prije godinu i po dana, nagovještavali su da su međusobno ubijanje i trošenje resursa između Ukrajine i Rusije poželjni procesi za politički zapad. Bilo je potrebno kupiti vrijeme kako bi se i sam Zapad pripremio za otvoren oružani sukob sa Rusijom. Ono što su tada bili nagovještaji, sada su postali jasno vidljivi indikatori.

S tim što Zapad još nije spreman za direktan oružani sukob pa se kupovanje vremena kroz uzajamno ubijanje dva slovenska naroda i dalje nastavlja.

U međuvremenu Donald Tramp je pobijedio na izborima u SAD i nakratko ulio nadu da će doći do preokreta u viševjekovnom nastojanju Zapada. Međutim, posljednjih mjeseci pokazuje se da je Trampovo nastojanje da se dođe do mira i saradnje s Rusijom više bio izuzetak nego preovlađujuća geopolitička sila koja mijenja odavno utvrđene ciljeve i pravila igre.

Liberalna Evropa pokazala je određenu žilavost, pa i ozbiljnu sposobnost pružanja otpora onim snagama u Evropi i u SAD koje bi da odustanu od cilja - da se Rusija vojno, politički i ekonomski baci na koljena. Umjesto nastojanja da se ostvari mir i saradnja, pripreme za konačno razračunavanje s Rusijom su intenzivirane. Skoro sve zemlje članice NATO-a odlučile su da udvostruče (a neke i utrostruče) svoje vojne budžete, pod izgovorom da će Rusija, ukoliko pobijedi u Ukrajini, nastaviti da teroriše zemlje zapadnog svijeta. Suština njenog ponašanja, tvrde oni, jeste imperijalistička nezajažljivost koju po svaku cijenu treba ugasiti.

Zubi i strelice

Dakle, bez obzira na suverenističku politiku Donalda Trampa, čini se da je agresivna liberalna jezuitsko-luteranska ideologija ne samo preživjela, već više nego ikada pokazuje zube i usmjerava otrovne strelice prema odavno definisanom neprijatelju.

Sve ozbiljne geopolitičke analize u posljednje vrijeme pokazuju da je direktan oružani sukob između političkog zapada i Rusije neizbježan. Samo je pitanje vremena kada će početi. Taj trenutak će nastupiti kada Zapad procijeni da je dovoljno spreman i da ima realne izglede za pobjedu. Ozbiljno se računa i na biološku prolaznost Vladimira Putina, s nadom da se nakon njega neće pojaviti čovjek sposoban da održi ujedinjenost ruske nacije.

Nesporni su ekonomski motivi Zapada, vezani za ruske prirodne resurse, kao energetsku i mineralnu infuziju neophodnu za opstanak "zapadne aždaje".

Da li će se taj veliki sukob staviti u kontekst Hantingtonovog "Sukoba civilizacija", realizacije plana Alberta Pajka, Jovanovog Otkrivenja ili će se odvijati po kombinaciji svega ovoga teško je pouzdano predvidjeti. Oružani sukob između cionista i muslimana već je u toku, s realnom prijetnjom ozbiljne eskalacije. Možda je to tek pomoćni pravac dejstva snaga koje žele da obezbijede sigurne bokove prilikom glavnog udara.

U nastavku dešavanja, svako će sebe pozicionirati i grupisati na osnovu svoje ideološke podloge, ciljeva i interesa zajednice kojoj pripada. Bilo kako bilo, što prije postanemo svjesni neminovnosti globalnog sukoba, to ćemo i mi Srbi i ostali Balkanci imati više vremena da se pravovremeno pripremimo i definišemo svoj odnos prema sukobljenim stranama.

Jer globalni sukob nije nužno i kraj svijeta. Svi imamo pravo da se nadamo da ćemo ga preživjeti i zateći se na pobjedničkoj strani.

Problem je u tome što velike sile neće dozvoliti da se Balkanci grupišu po principu "Balkan balkanskim narodima", već će po svaku cijenu pojedine narode nastojati da privuku sebi, okrećući ih jedne protiv drugih. Tako su uvijek radili i nema razloga da ne nastave i u narednom globalnom sukobu.

Srbi u BiH će vjerovatno držati stranu Jevreja i Rusa, Bošnjaci će se uglavnom držati muslimanskog svijeta, a manji broj njih i političkog Zapada, dok je kod Hrvata odavno jasno kome svijetu pripadaju. Malo je vjerovatno da će se svijest Balkanaca uzdići iznad globalnih podjela i da će voditi računa o sebi. Malo je vjerovatno da će balkanski političari sjesti za isti sto i reći: "Dosta su se veliki trljali našim leđima i svoje interese gradili uz pomoć naše krvi." Nažalost, izvjesnost je potpuno suprotna.

Pored ekonomske dimenzije interesa za sukobom, postoji još jedna - duhovna ili ideološka dimenzija nepomirljivosti.

Nepomirljivost se ogleda u postojanju pravoslavlja kao glavne brane antihristove vladavine na evroazijskom kontinentu. Dostojevski, kao jedan od najobrazovanijih ljudi svoga vremena i odlično upućen u geopolitička kretanja, kroz usta seviljskog Velikog inkvizitora razobličio je jezuitske i masonske namjere i proročki upozorio, ne samo Ruse, već i čitavo svjetsko pravoslavlje, na nadolazeću opasnost.

Smetnja

Zašto pravoslavlje toliko smeta Zapadu da ga po svaku cijenu treba uništiti? Zato što ne pristaje da odgovornost za slobodu izbora između dobra i zla prepusti "izabranim ovozemaljskim vladarima", u zamjenu za pune stomake i umirenu savjest. Ne pristaje se na to da je potrebna sloboda od Boga, već se drži principa slobode od prirode radi službe Bogu i zadobijanja Njegove ljubavi. To je hrišćansko plivanje uzvodno, ka izvoru života, i nije nepodnošljiv teret za "malog čovjeka", kako to "mudri i veliki duh" pokušava da nam nametne.

I pored pravovremenog upozorenja velikog pisca, i Rusi i Srbi su dopustili realizaciju plana Alberta Pajka i prihvatili komunizam kao državnu ideologiju. Time su dopustili samouništenje svega onoga što je vjekovima građeno kroz pravoslavnu vjeru, slobodarsku borbu protiv tuđina i kulturno djelovanje u raznim oblicima. Skoro je sve što je činilo identitet srpskog i ruskog naroda bilo razoreno. Posljedice te ideologije trpjeće brojne generacije i dugo po njenom padu.

Ali, desilo se nešto što ni Albert Pajk nije mogao predvidjeti. Po krahu komunizma, dogodio se nepoželjan preokret za Zapad: iz praha komunizma vaskrslo je pravoslavlje - i kod Rusa, i kod Srba.

Prvo su se Srbi ispriječili na putu posrnulog "milosrdnog" anđela i pokazali da nema ništa snažnije i važnije od Božje ljubavi. Sami, bez saveznika, ali s Božjom pomoći, stradali su mnogo, ali su stvorili Republiku Srpsku - tekovinu vjekovne borbe srpskog naroda za slobodu zapadno od Drine.

Nažalost, zbog uticaja razboženih rukovodilaca, ta srpska borba je u sebi nosila i mnoge ružne pojave koje se hristonoškoj srpskoj vojsci iz Prvog svjetskog rata nisu mogle desiti. Mnogi Srbi, nažalost, posrnuli su zajedno sa "milosrdnima". Pristali su na rasrbljavanje i raspravoslavljivanje Crne Gore u korist savremenih Velikih inkvizitora. Ali, Božjom promisli i velikim podvigom naroda u litijama, taj proces je, ako ne zaustavljen, onda bar usporen.

Pored toga, na svim srpskim prostorima povjerovalo se "velikom i mudrom duhu2 koji obećava da će nas nahraniti i osloboditi odgovornosti izbora između dobra i zla. Dopušteno je da ovlada partokratija koja, kroz korupciju i političku prostituciju, ubija slobodu, istinu, iskrenost, ljubav, vjeru, nadu, dobrotu, ljepotu i sve one trajne i vječne vrijednosti za koje su brojne generacije Srba prolile more krvi, znoja i suza.

Ali, i dalje se srpski narod ne da do kraja uništiti. Studenti su tu da nas podsjete da će u svakom vremenu postojati oni koji su spremni da se žrtvuju za pravičnost, odgovornost i dobrotu. Oni su savremeni borci za slobodu budućih generacija Srba.

To nam daje snagu i nadu da vjerujemo - srpski narod će, ipak, preživjeti sve globalne sukobe, kataklizme i apokalipse, bez obzira na to da li su došli spolja ili su ih izazvali sopstveni razboženi i "milosrdni".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.