Foto: Ilustracija
Svaki putnički avion mora da ima takozvane crne kutije i to dvije, jer jedna snima tehničke podatke leta, a druga razgovor u pilotskoj kabini, s tim što one, uprkos njihovom nazivu, zapravo nisu crne.
Svaki putnički avion ima dvije "crne kutije": jednu za tehničke podatke leta i jednu za razgovor u pilotskoj kabini.
Zvanično se ne zovu crne kutije, već rekorder ili snimač leta.
Pomoću njih se može objasniti skoro 90 odsto avionskih nesreća.
Dizajnirane su da izdrže ekstremne udare i temperature (do 1.000°C).
Crne kutije su, zapravo, najčešće narandžaste kako bi lakše bile uočljive poslije nesreće, a nazvane su tako zbog "crnog" razloga postojanja.
Njihov zvanični naziv i nije crna kutija, već "rekorder" ili "snimač leta".
Prema dostupnim informacijama, pomoću crnih kutija, može se objasniti skoro 90 odsto nesreća. Ti uređaji, uvedeni u vazduhoplovstvo od 1960. godine, smješteni su u veoma čvrste i otporne metalne kutije.
Crne kutije bilježe brojne tehničke podatke o letu, te se sa lakoćom može utvrditi šta je dovelo do nesreće i, na primjer, koji je dio aviona odgovoran za njegov pad.
Crne kutije su smještene u repu aviona. Iskustvo je pokazalo da taj dio konstrukcije prilikom nesreće pretrpi najmanje oštećenja.
Crna kutija može da izdrži pad sa ogromnih visina, a to je najbitnije. Tačnije, mogu da izdrže silu od 3.600 njutna, kao i temperaturu do 1.000 stepeni Celzijusovih.
Nakon pada aviona, na scenu stupaju stručne službe kojima je cilj da što prije pronađu crnu kutiju kako bi se ustanovio uzrok nesreće.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.
Najnovije vijesti iz rubrike