Pomisao da će moja djeca jednog dana otići je najteža na svijetu

Agencije
Pomisao da će moja djeca jednog dana otići je najteža na svijetu

Većina zaposlenih majki prosto ne mogu da dočekaju da se njihova djeca odsjele, ali to očigledno nije slučaj sa Amandom Liliu, domaćica iz Velike Britanije. Ovo je njena priča.

"Ja sam majka, kao i svaka druga. I tačno je da uživam u miru i tišini kada ostanem sama. Međutim, prije nekoliko nedjelja, javila se u meni jedna emocija zbog koje nisam mogla da zadržim suze.

Bilo je suviše tiho, bila sam sama, i odjednom sam u trenu vidjela svoju budućnost. Obuzelo me je užasno osjećanje samoće, koje je produbila pomisao na mnoge divne momente koje sam provela sa svojom djecom.

Osjetila sam se u trenutku nekako istrošeno i odbačeno, kao stvar prošlosti, sada servis za pranje odjeće, pripremanje obroka i izvor prihoda.

Imam sve vrijeme ovog svijeta, ali je činjenica da ga – ne želim. Dala bih sve da se vratim u vrijeme prije nego što su moja djeca postala tinejdžeri, kada ni do kupatila nisam mogla da odem, a da mi se usput neko ne pridruži. Koliko god bilo naporno, znala sam tačno šta je moja uloga i uživala sam u njenom izvođenju.

Sada, sa 53, prosto ne znam više šta da činim sa sobom. Sve poslovne ambicije stavila sam na čekanje kada sam rodila najstarijeg sina, tada mi je bilo 29. Od tada su djeca moj najveći prioritet.

Ali, Džordan više ne živi sa nama, već sa svojom djevojkom, a moja osamnaestogodišnja ćerka dolazi kući samo za vikend jer je upisala studije na univerzitetu u Mančesteru prošlog oktobra.

Moj suprug radi po cio dan, a moje ćerke po cio dan provode u svojoj sobi, izuzimajući me iz svojih dnevnih aktivnosti. Ali, ne krivim ih zbog toga – znam da jedna sredovječna žena jednostavno ne može da bude sa njima na istoj talasnoj dužini.

I društvene odnose sam vremenom zanemarila, tako da sada pokušavam prazninu da popunim kompulsivnim prejedanjem. Vrlo dobro znam da je sasvim normalna stvar da moja djeca odrastu i osamostale se, ali mi vrlo teško pada da to prihvatim - uvijek se sjećam nekadašnjih radosnih trenutaka sa velikom nostalgijom.

Svoje roditelje napustila sam i sama nešto prije dvadesete, udaljivši se od njih. Ali, ponovo smo se zbližili kad sam postala majka. Nadam se da neću morati da čekam da postanem baka dok ponovo uspostavimo istu onu bliskost ali, ako ništa drugo i dalje vjerujem da će tako biti jer sam i dalje uz njih i pružam im maksimalnu podršku".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana