Španci najviše troše u Evropi
Banjaluka - Dobro je poznata priča da vrhunski klubovi ne štede novac kako bi u svoje redove doveli igrače za koje smatraju da će im biti od koristi, a u trošenju prednjači Real Madrid.
Španski velikan je odavno na vrhu liste klubova koji izdvajaju najviše novca za pojačanja. Tako su u bijelom dresu u meču protiv Barselone 25. oktobra na teren "Santijago Bernabeua" istrčali igrači za koje su čelnici "kraljeva" izdvojili 424 miliona evra. Najviše su dali za Kristijana Ronalda (94 miliona evra), a slijede Hames Rodrigez, Luka Modrić, Karim Benzema i drugi. Cifra bi prešla pola milijarde da je za meč bio spreman povrijeđeni Geret Bejl, kojeg su platili isto koliko i Ronalda. Nekada je škola Reala izbacivala mnogo prvotimaca, ali u posljednjih nekoliko decenija sve je manje fudbalera koji poslije odrastanja u Madridu dobiju šansu u prvom timu. Izuzetak je legendarni golman Iker Kasiljas koji je od početka novog milenijuma zaštitni znak Reala.
S druge strane, primjetno je da i Barselona u posljednjih nekoliko godina više kupuje, a manje proizvodi igrače iako u La Masiji rade bolji posao nego u Madridu. Osim Luisa Suareza i Nejmara, Katalonci su izdvojili veću sumu novca za Ivana Rakitića, Danija Alveša, Havijera Maskerana, dok još mogu da se pohvale autohtonim "proizvodima" poput Čavija Ernandeza, Andresa Inijeste, Lionela Mesija, Serhija Busketsa, Pedra. Ove godine sve više šanse dobijaju Munir el Hadadi, Martin Montoja i drugi.
Odmah iza Reala su čelnici PSŽ-a koji su u minule četiri godine spiskali više od pola milijarde evra na pojačanja. Redom su dovodili Havijera Pastorea, Zlatana Ibrahimovića, Ezekila Lavecija, Tijaga Silvu, Davida Luiza, a najviše novca platili su Napoliju za dolazak Edinsona Kavanija. Trošenje im se donekle isplatilo jer su dvije godine zaredom prvaci Francuske, a poslije zlatnih devedesetih konačno su se vratili i u vrh evropskog fudbala, te svake godine prave korak više u Ligi šampiona. Koliko "sveci" prednjače u trošenju novca u Francuskoj, najbolje govori podatak da je Olimpik Marselj potrošio gotovo pet puta manje novca u istom periodu, a ipak više od svih klubova u Ligi 1.
Novac na pojačanja ne štede ni Mančester Siti i Čelzi. U njihovom međusobnom meču prije dva mjeseca na terenu su bili igrači koje su Roman Abramovič i Mansur bin Zajed platili skoro 600 miliona evra.
Zbog krize koja već godinama trese italijanski fudbal cifre u Italiji su mnogo manje nego u ostalim "ligama petice". Tako je meč Intera i Napolija najvredniji u ovom parametru, a ovi klubovi potrošili su tek nešto više od 250 miliona evra. U posljednjih nekoliko godina klubovi sa "čizme" uglavnom dovode slobodne igrače i fudbalere koji su na zalasku karijera, što se odrazilo i na rezultate jer poslije 2010. godine, kada je Inter pod vođstvom Žozea Murinja osvojio Ligu šampiona, nijedan klub iz Italije nije napravio iskorak u Evropi.
Njemačka
Primjetno je da su Nijemci najdisciplinovaniji kada je u pitanju kupovina. Bajern, doduše, jeste potrošio 175 miliona za dovođenje Marija Gecea, Mehdija Benatija, Franka Riberija i drugih, ali je isto činjenica da su u Minhenu odrasli David Alaba, Filip Lam, Tomas Miler, a Robert Levandovski došao je kao slobodan igrač. Skoro duplo manje od Bajerna troši Borusija. Jirgen Klop uglavnom računa na igrače iz pogona Borusije, a kada dovodi pojačanja, uglavnom se vodi maksimom "kupi jeftino, prodaj skupo".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
