RS

Svi smo šampioni, ali Beneš jedini pravi

Svi smo šampioni, ali Beneš jedini pravi 08.09.2018 10:17 | Darko Pašagić

Banjaluka - Od neprevaziđenog šampiona ringa Marijana Beneša u petak poslijepodne na groblju “Sveti Marko” oprostilo se nekoliko hiljada Banjalučana, koji su tako odali posljednju počast svom sugrađaninu koji je slavu ovog grada pronosio na svim svjetskim meridijanima.

Bio je veličanstven za života, a i njegov posljednji ispraćaj bio je, u najmanju ruku, veličanstven. Mnogobrojne ličnosti iz političkog i javnog, a najviše iz sportskog života Republike Srpske i prostora cijele bivše Jugoslavije došle su da se oproste od svog idola, sportskog saborca, čovjeka čiste i plemenite duše. Najdalji put potegao je nekadašnji profesionalni šampion svijeta u teškoj kategoriji, Nijemac srpskih korijena Aleksander Petković koji je sa suprugom Nadin došao iz Minhena.

- Nismo razmišljali ni časa da napustimo sve obaveze i dođemo da budemo u ovom teškom trenutku uz porodicu, ali i kompletan banjalučki sport - naglasio je Petković.

Proslavljeni jugoslovenski i hrvatski bokser Damir Škaro nijednog trenutka nije razmišljao da li da dođe na sahranu.

- Svi smo mi šampioni, ali jedini pravi od nas je Beneš. Teško mi je da pričam, ovo je tužan trenutak za cjelokupan sport ovih prostora, a ovaj posljednji ispraćaj pokazuje da je Beneš bio najveći od nas - naglasio je Škaro koji nije mogao da sakrije suze.

U društvu sa proslavljenim sportistima našao se i poznati srpski folk pjevač Hasan Dudić.

- Dok je Marijan boksovao, bio sam redovan gost na njegovim mečevima. Znao sam da je bolestan, ali verovao sam da će se izvući. Nažalost. nije, a moj dolazak na njegovu sahranu je nešto najmanje što sam mogao da uradim. Bio je šampion kakav se retko rađa - istakao je Dudić.

Sa proslavljenim asovima ringa iz Novog Sada Tadijom Kačarom i Dragomirom Vujkovićem stigao je i najbolji jugoslovenski džudista svih vremena Slavko Obadov.

- Nisam najboljeg zdravstvenog stanja, ali nisam mogao da ne dođem. Znao sam Beneša iz onih lepših vremena na ovim prostorima, družili smo se često na pripremama, jer su boks i džudo borilački sportovi i sigurno će proći još mnogo vremena dok se ponovo rodi takav as. Ne samo u ringu, već i u životu - rekao je Obadov.

Osvajač bronzane medalje sa Svjetskog prvenstva u Minhenu 1982. godine Milivoje Labudović nekoliko je puta za vrijeme Marijanove bolesti dolazio u Banjaluku da posjeti velikog prijatelja.

- Većini nas Beneš je bio idol, kako na ringu, tako i u životu. Za nas boksere ovo nije oproštaj od njega, već samo privremeni rastanak. Vidjećemo se ponovo, Marijane - rekao je Labudović.

Sa njim iz Kragujevca su stigli Mirko Puzović i nekadašnji član Slavije i višestruki prvak Jugoslavije Milojko Pivljanin.

- Kada sam došao da boksujem za Slaviju 1997. godine, odmah sam shvatio kakav je šampion bio Beneš. I dan-danas sjećam se nekih njegovih savjeta iako sam odavno završio karijeru - rekao je Pivljanin.

Od istinskog šampiona došli su da se oproste i proslavljeni banjalučki olimpijci Slađana Golić, Milorad Karalić, Zdravko Rađenović, Abas Arslanagić i Anton Josipović.

- Sve nas je sport ovjenčao slavom, ali jednostavno najveću harizmu od nas je uvijek imao Beneš. Ovo je veoma tužan dan za sve nas, za banjalučki sport, ali i za sport cijele bivše Jugoslavije - kazao je Arslanagić.

Kačar: Džentlmen i ljudina

Od velikog prijatelja oprostio se i poznati banjalučki dizač tegova Mile Šestić, a u ime banjalučkog boksera i bokserskih radnika Dragan Batar. U ime trofejne generacije jugoslovenskog boksa govorio je Tadija Kačar.

- Teško mi je prihvatiti istinu da nas je Marijan napustio. Bio je veliki šampion, nezvanični prvak sveta, a naše poslednje viđenje bilo je dva dana pre njegovog večnog odlaska. Sedeći kraj njegove bolesničke postelje, borio sam se sa emocijama i nadao se da će se izvući iz zagrljaja smrti. U tom trenutku sam razmišljao “O, Bože, kako je brzo protekao život i zar je moguće da ovakav div kraj mene leži nemoćan”. Njegovi mečevi bili su epski. Imali smo čast što smo bili njegovi bokserski savremenici, jer je bio džentlmen i ljudina. Uvek je govorio da je ponosan što pripada državi različitih nacija. Dragi brate, prijatelju, možda te poslednji gong vodi na mesto neke bolje arene, koju još niko nije upoznao - naglasio je Kačar.

“Hej, Sloveni” 

U čast Marijana Beneša 39 puta se zaorila himna Jugoslavije “Hej, Sloveni”, a po njegovoj posljednjoj želji, 40. put bio je za vrijeme komemoracije na kojoj su prikazani i detalji iz legendarnog meča za titulu prvaka Evrope između njega i Francuza Žilbera Koena 17. marta 1979. godine, a koji je naš šampion dobio prekidom u četvrtoj rundi. Sve je to bilo praćeno zvucima pjesama koje je Beneš najviše volio.

Knjiga žalosti

Nekoliko časova prije sahrane u Banskom dvoru Kulturnom centru održana je komemoracija povodom Benešove smrti, a otvorena je i knjiga žalosti.

- Naš veliki šampion preselio se među zvijezde, tamo gdje je odavno već bio. Banjaluka je ponosna na njega. Iako nije rođen ovdje, smatrali smo ga svojim. U zlatnim vremenima banjalučkog sporta zasluženo se izborio za svoje mjesto među zvijezdama. Život je živio punim plućima, a boks mu je bio najveća ljubav - naglasio je gradonačelnik Banjaluke Igor Radojičić.



© Glas Srpske 2012 ISSN 2303-7385 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica