Žive u podzemnom gradu u Tunisu ispod vrele pustinje

 Žive u podzemnom gradu u Tunisu ispod vrele pustinje 06.03.2018 09:42 | Agencija

Tunis - U nepristupačnom i ne mnogo pitomom regionu na jugu Tunisa ljudi su vijekovima živjeli u kućama pod zemljom, a za to je postojao jako dobar razlog. Samo ispod zemlje bilo je moguće naći dovoljno dobar zaklon od nesnosnih ljetnih vrućina i jakih zimskih vjetrova.

Ovakav način života postoji i dan-danas i mami poglede brojnih znatiželjnih turista. Međutim, posljednjih decenija sve je manje ruralnog stanovništva, a samim tim i stanovnika ovih specifičnih naseobina.

U kućama koje se sastoje od ukopanih prostorija raspoređenih oko kružnog dvorišta danas se može vidjeti nevjerovatan spoj modernog i tradicionalnog načina života, ali sve je manje ljudi koji čuvaju ovaj jedinstveni prizor od zaborava.

Ipak, nekoliko porodica u Matmati čiji se čitav život odvija, takoreći, ispod pustinje, tvrdi da su veoma vezani za svoju zemlju i kuće i da ne mogu zamisliti da se negdje presele.

- Moj otac je umro, moja majka je umrla, ćerke su se udale i ja sam ostala sama - priča 38-godišnja Latifa Ben Jahja koja živi u kući sastavljenoj od pet pećina i dodaje: "Kada bih ja otišla, ova kuća bi umrla".

Većina porodica se iselila iz ovih podzemnih naseobina tokom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka kada je tokom modernizacije izgrađeno mnoštvo modernih sela i gradova.

Oni koji su riješeni da nastave život ispod vrele površine zemlje, uglavnom žive od uzgajanja maslina i turizma.

Matmata je postala veoma popularna turistička destinacija nakon što je korišćena za filmski set "Ratova zvijezda" tokom 1970-ih.

Međutim, i to je zamrlo nakon "arapskog proljeća" 2011. godine i terorističkih napada 2015. godine.

- Prije revolucije živjeli smo od turizma. Od tada rijetko ko navraća. Tek poneki domaći gosti, Tunišani koji dođu na nekoliko dana tokom praznika - objašnjava Saliha Maohamedi (36).

Ona kaže da veoma udobno živi u svojoj podzemnoj kući sa svojim mužem i četvoro djece. Dopušta turistima da obilaze njenu kuću uz malu nadoknadu.

- I kada bih imala drugu kuću, dala bih je mojoj djeci. Ova kuća je mjesto gdje sam provela čitav svoj život - kaže ona.

Heidi al Kajel (65), koji vodi malu prodavnicu u selu, jedan je od posljednjih ljudi koji znaju da sagrade i održavaju ove kuće. Posljednja koju je napravio bila je iz 1970. godine.

Danas vodi bitku da očuva one koje su već sagrađene.

- Poslije svake kiše dolazim i popravljam ih. Ne dozvoljavam da nestanu - kaže on. (Agencije)



© Glas Srpske 2012 ISSN 2303-7385 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica