Vozom smrti kreću u bolji život

Voz meksičke kompanije KCSM, koji vozi od juga do sjevera Meksika, poznat je po brojnim putnicima, migrantima iz Meksika i srednje Amerike, koji žele da se dočepaju američkog sna ili da naporno rade i pošalju koji dolar porodicama koje ostavljaju iza sebe. Međutim, vožnja vozom, koji uopšte nije namijenjen za prevoz putnika, može biti pogubna po život.

Jedna od putnica je i udovica iz Hondurasa Nolbija Pačeko, koja je ostavila svoje dvoje djece kod rođake i krenula trbuhom za kruhom.

- Rekla sam djeci da idem na drugu stranu da bi mogli postati nešto u životu, da imaju šansu da studiraju i da žive bolji život - kaže Pačeko, koja je sjela na voz u meksičkom gradu Arijaga, udaljenom oko 200 kilometara od granice sa Gvatemalom.

- Naravno da mi nedostaju. Ali ne mogu se vratiti nazad. Život je suviše težak u Hondurasu i ne mogu pronaći posao

- dodaje ona. Kao i mnogi, tako se i Pačeko nada da će dobiti posao pranja suđa, branja voća na nekoj farmi, posao u građevini ili bilo šta.

U prvom dijelu maršrute voz putuje nekoliko dana duž obale noseći kukuruz, cement i minerale. Svoje putovanje voz završava u sjevernoj državi Čiuvava i Koaila. Narko-karteli kontrolišu veliki dio te teritorije, kao i promet robe i ljudi unutar nje. Kada stignu migranti moraju platiti krijumčarima oko 3.000 dolara da ih prebace preko granice u SAD. Voz je dobio ime po brojnim smrtnim slučajevima koja se dešavaju na nekoliko hiljada kilometara dugom putovanju.

Neki se okliznu i padaju sa vagona, neki padaju zbog grana drveća ispod kojih voz prolazi. Dosta ih je nastradalo padajući pod željezne kompozicije.

Selso Suazo iz Hondurasa ljeto provodi u humanitarnom skloništu za amputirce u meksičkom gradu Tapačula. Kada je vidio da je policija postavila punkt ispred voza Suazo je pokušao da siđe niz stepenice vagona, ali neko je pao preko njega i on je završio pod točkovima, ostavši tako bez noge.

Neki migranti bivaju žrtve kriminalnih grupa koji od njih traže pare mada nisu rijetke ni otmice i silovanja.

- Kriminalci ih prvo opljačkaju. Zatim traže brojeve telefona njihove rodbine u SAD ili u srednjoj Americi od kojih traže da im pošalju novac na neki bankovni račun u Meksiku - objašnjava zvaničnik meksičke vlade zadužen za ljudska prava u zemlji Fernando Batista.

Isto tako, postoje slučajevi gdje federalne i lokalne vlasti, umjesto da rade svoj posao, pomažu onima koji rade ova krivična djela.

Grevil Bueso prvi put se otisnuo ka SAD. On putuje sam na vozu smrti i nema novca. Sva njegova imovina staje u mali ruksak i na sebi ima laganu jaknu u kojoj drži pastu i četkicu za zube. Neko mu je tokom putovanja dao stari dres fudbalskog kluba Milan. On je Ameriku vidio samo u filmovima i čuo je priče ostalih ljudi koji su bili tamo.

- Čuo sam lijepe priče o Americi, kao da je to drugi dio svijeta. Zato želim da je vidim sopstvenim očima i isprobam svoju sreću - objašnjava Bueso.

U posljednje vrijeme vozom putuje mnogo djece i tinejdžera koje američke vlasti teško mogu deportovati iz zemlje jednom kada se nađu tamo. To je dovelo do pojačavanja kontrola meksičkih vlasti na mjestima gdje se imigranti ukrcavaju na voz. Do 2018. godine meksičke željeznice biće modernizovane i "La Bestija" bi se tada mogla kretati brže, što će sigurno mnoge odvratiti od takvog putovanja. Ipak, bez obzira na sve, teško da će se migracija ljudi iz Meksika i srednje Amerike zaustaviti u skorije vrijeme.

Američki san

Za razliku od onih koji se ukrcaju na "voz smrti" neki ljudi više ne vjeruju u američki san.

- Američki san je odavno umro. To je sada obična utopija. Kako može biti san da radite po čitav dan, razdvojeni od porodice i živite sa mnogo ljudi u jednoj kući - kaže konzul Salvadora u Meksiku Vilma Mendoza.   

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.