Vijek i po pivarstva “Banjalučke pivare” (1): Tajna manastirskog piva FOTO

Marijana Miljić 08.05.2018 14:25

Prema popisu sa kraja 19. vijeka Banjaluka je imala oko 9.500 stanovnika. Taj period bio je značajan zbog gradnje pruge Banjaluka - Dobrljin, kao i osnivanja “Fabrike duvana” i Gimnazije, a zatim i gradnje hotela “Balkan”, u kojem će se kasnije služiti banjalučko pivo.

Trapisti su se u Banjaluku doselili 1869. godine, te se nastanili u Delibašinom Selu, gdje su nekoliko godina kasnije napravili siraru, koju su preuredili u malu pivaru.

Koristeći recepte koje su donijeli sa sobom iz Njemačke, trapisti su prvo pravili pivo bez hmelja, da bi tri godine kasnije nabavili moderno postrojenje i pokrenuli industrijsku proizvodnju.

Posebne zasluge za razvoj “Banjalučke pivare” ima Čeh Elegijus Blavart, koji je, kao priznati stručnjak za pivarstvo 1895. godine pozvan u Banjaluku da u trapističkoj pivari nadgleda montažu novih postrojenja. Svoja znanja je prenosio na zaposlene u pivari, a zatim predavao nekoliko predmeta u trapističkoj Šegrtskoj školi, iz koje će izaći prvi mladi banjalučki pivari.

Nova, austrougarska vlast od 1878. godine donosi povećanu potražnju piva, pa je 1898. godine modernizovana oprema, a kapacitet povećan na više od 50.000 hektolitara. Kako bi poboljšali prodaju, trapisti, osim u Banjaluci, otvaraju pivnice u Bugojnu, Jajcu, Prijedoru, Novom Gradu, Prnjavoru i Tuzli, a banjalučko pivo se prodaje i van BiH.

Prvi trapisti koji su došli u Banjaluku bili su Nijemci, koji su vijekovima bili dobri poznavaoci tehnologije proizvodnje piva. Banjalučani su u to doba pretežno proizvodili rakiju, ali ne baš dobrog kvaliteta, zbog čega su se često razbolijevali. Po dolasku u ove krajeve trapisti su osnovali bolnicu u kojoj su zavisnike od rakije liječili - pivom! Terapija je bila četiri litra piva dnevno i pokazala se izuzetno efikasnom. Zavisnicima se rakija ogadila, ali ne i pivo!

Zlatno doba samostana “Marija Zvijezda”

Samostan “Marija Zvijezda” ustanovio je trapistički monah Franz Pfanner koji je sa malobrojnim monasima, nadomak Banjaluke stigao u periodu zalaska Otomanskog carstva na ovim prostorima. Svojim dolaskom u oronulu tursku kasabu trapisti su osim najsavremenijih alatki donijeli i hmelj, repu, razne voćke, vinovu lozu, a doveli su i plemenite rase krava. Za deceniju, dvije stvorili su bogato gazdinstvo u kojem su osim zemljoradnje, uzgoja stoke, povrtlarstva i vinogradarstva pokrenuli veliki zanatsko-industrijski kompleks. Ipak, najpoznatiji su postali po mljekari, u kojoj su spravljali čuveni sir “trapist” i “trapističkom pivu” koje je danas pretočeno u omiljeni pivski brend “nektar” pivo.