Stereotip koji traje vijekovima: Nova istraživanja mijenjaju sliku o muškoj i ženskoj empatiji

Empatija se dugo smatrala osobinom koja najviše razlikuje muškarce i žene. Društvo žene često povezuje sa brižnošću, saosjećanjem i emocionalnom osjetljivošću, dok se muškarci češće opisuju kao racionalni, samostalni i usmjereni na rješavanje problema. Takve predstave formiraju se još od djetinjstva, kroz različita očekivanja koja se postavljaju pred dječake i djevojčice.

Ipak, savremena naučna istraživanja pokazuju da odgovor nije tako jednostavan. Iako žene u prosjeku ostvaruju bolje rezultate na testovima empatije, stručnjaci smatraju da razlog za to nije samo biologija. Na razvoj ove sposobnosti utiču i vaspitanje, društvene norme, iskustva i okruženje u kojem osoba odrasta.

Šta nauka kaže o empatiji?

Empatija predstavlja sposobnost da razumijemo tuđe misli, osjećanja i iskustva, ali i da na njih odgovaramo na odgovarajući način. Naučnici razlikuju kognitivnu empatiju, odnosno razumijevanje perspektive druge osobe, i emocionalnu empatiju, koja se odnosi na prepoznavanje i dijeljenje tuđih osjećanja.

Brojna istraživanja pokazala su da žene u prosjeku postižu nešto više rezultate na testovima empatije. Zbog toga su pojedini naučnici pokušali da pronađu biološko objašnjenje tih razlika. Psiholog Sajmon Baron-Koen sa Univerziteta u Kembridžu smatra da hormoni tokom razvoja fetusa mogu imati uticaj na kasnije osobine, uključujući sposobnost razumijevanja drugih ljudi.

Međutim, mnogi stručnjaci upozoravaju da biologija ne može biti jedino objašnjenje. Neuronaučnica Đina Ripon smatra da ideja o urođenom „ženskom mozgu“, koji je prirodno empatičniji, zanemaruje veliki uticaj sredine i životnih iskustava.

Istraživanja sprovedena u različitim zemljama pokazala su da razlike između muškaraca i žena nisu uvijek iste. Dok žene u nekim društvima pokazuju nešto viši nivo empatije, u drugim su rezultati gotovo jednaki. Naučnici naglašavaju i da su razlike među pojedincima često veće nego razlike između polova.

Biologija nije jedini faktor

Nova istraživanja dodatno su dovela u pitanje tvrdnje o velikim urođenim razlikama. Analize sprovedene na novorođenčadi nisu pronašle značajne razlike između dječaka i djevojčica u reagovanju na emocije drugih ljudi, dok su genetske studije pokazale da nasljedni faktori utiču na empatiju, ali da ona nije direktno povezana sa polom.

Sve veći broj istraživača smatra da društvo ima važnu ulogu u razvoju ove osobine. Djevojčice se često od ranog uzrasta podstiču da obraćaju pažnju na emocije drugih, budu brižne i pružaju podršku, dok se dječaci češće usmjeravaju ka samostalnosti i takmičarskom ponašanju.

Na empatiju može uticati i položaj koji osoba ima u društvu. Neka istraživanja pokazala su da ljudi sa manje moći često bolje prepoznaju osjećanja drugih, jer su više usmjereni na reakcije i ponašanje svoje okoline.

Zbog toga stručnjaci smatraju da veća empatija kod žena može biti rezultat društvenih očekivanja i iskustava, a ne samo urođenih razlika.

Empatija se može razvijati tokom života

Naučnici ističu da empatija nije nepromjenjiva osobina. Ona može da se unapređuje kroz iskustvo, odnose sa drugim ljudima i svjesno razvijanje sposobnosti da razumijemo tuđe perspektive.

Eksperimenti su pokazali da se razlike između muškaraca i žena smanjuju kada se promijene očekivanja. Kada se muškarcima predstavi da su i oni sposobni za brižnost i emocionalno razumijevanje, njihovi rezultati često postaju slični rezultatima žena.

Slični rezultati dobijeni su i kada su učesnici bili dodatno motivisani da preciznije prepoznaju tuđe emocije. To ukazuje da motivacija i društveni kontekst mogu značajno uticati na način na koji pokazujemo empatiju.

Važno je prevazići stereotipe

Uvjerenje da su žene prirodno empatičnije može dovesti do različitih predrasuda. Žene se ponekad smatraju manje pogodnim za liderske uloge jer se empatija pogrešno povezuje sa nedostatkom odlučnosti, dok se vođstvo tradicionalno vezuje za osobine koje se češće pripisuju muškarcima.

S druge strane, muškarci često osjećaju pritisak da skrivaju emocije i ne pokazuju ranjivost. Takva očekivanja mogu otežati traženje podrške i otvoren razgovor o osjećanjima.

Stručnjaci zato naglašavaju da empatija nije osobina jednog pola, već sposobnost koju svi ljudi mogu razvijati. Na nju utiču biologija, iskustva i društvo, a njeno njegovanje može doprinijeti kvalitetnijim odnosima i boljem razumijevanju među ljudima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.