Foto: Agencije
| Ilustracija
Krsna slava (ili jednostavno slava) je jedan od najvažnijih običaja kod Srba. To je dan kada porodica slavi svog sveca zaštitnika – svetog zastupnika koji čuva njihov dom i sve ukućane.
Za mnoge porodice to nije samo dan kada se okupljaju rođaci i prijatelji, već prilika da se sjećanjem na pretke, molitvom i porodičnim okupljanjem nastavi tradicija koja se prenosi generacijama.
U narednim mjesecima slijedi veliki broj krsnih slava, a neke od njih spadaju među najčešće slavljene u srpskim porodicama.
Od Miholjdana i Svete Petke, preko Svetog Luke, Aranđelovdana i Svetog Dimitrija, pa sve do Svetog Nikole, domovi otvaraju vrata gostima, a na trpezu stižu slavski kolač, žito i jela koja se pripremaju u skladu sa danom u koji slava pada.
Jesenji i zimski mjeseci donose veliki broj slava. Među poznatijim su:
Krsna slava je porodični praznik posvećen svetitelju kojeg porodica smatra svojim zaštitnikom.
Za razliku od mnogih drugih praznika, krsna slava se tradicionalno nasljeđuje. Sin od oca preuzima slavu i nastavlja da je obilježava u svom domu.
Slava zato nije samo gozba ili porodično okupljanje. Njen centralni smisao je duhovni – molitveno obilježavanje svetitelja i zahvalnost Bogu.
Tri elementa koja se najčešće povezuju sa slavskom trpezom su slavski kolač, slavsko žito i slavska svijeća.
Slavski kolač je posebno pripremljen hljeb koji se blagosilja i osveštava. Na njemu se najčešće nalaze različiti ukrasi od tijesta, među kojima su krst, slova i drugi hrišćanski simboli.
Njegovo lomljenje ili rezanje jedan je od centralnih običaja slave.
Žito, odnosno koljivo, priprema se u čast svetitelja i u znak sjećanja na preminule članove porodice.
U pravoslavnoj tradiciji ono ima posebnu simboliku i podsjeća na Hristove riječi o zrnu pšenice koje mora da padne u zemlju da bi donijelo plod.
Slavska svijeća simbolizuje svjetlost Hristovu i zauzima važno mjesto u slavskom obilježavanju.
Pali se na dan slave i gori tokom slavskog obreda i okupljanja porodice.
Jedno od najčešćih pitanja pred slavu jeste: Da li je slava posna ili mrsna?
Odgovor zavisi od toga na koji dan u sedmici slava pada, ali i od crkvenog posta koji je u toku.
Ako slava pada u dan kada se posti, slavska trpeza treba da bude posna. Ako pada u dan kada nije propisan post, trpeza može biti mrsna.
Posebno treba obratiti pažnju na slave koje padaju tokom Božićnog posta, koji počinje 28. novembra i traje do Božića.
Zbog toga nije dovoljno samo zapamtiti da je neka slava „inače mrsna“ ili „inače posna“ – potrebno je pogledati crkveni kalendar za konkretnu godinu.
Slavska trpeza zavisi od porodične tradicije, mogućnosti domaćina i pravila posta.
Kod posne slave meso i mliječni proizvodi se ne služe, a jelovnik se prilagođava pravilima posta.
Najvažnije je da se slava ne pretvori u takmičenje u količini hrane.
Iako se u savremeno vrijeme slava često povezuje sa velikim brojem jela i velikim brojem gostiju, njen smisao nije u tome koliko je hrane pripremljeno.
Porodice koje žele da očuvaju tradiciju mogu slavu obilježiti i skromnije.
Slava nije takmičenje u tome ko će imati veću trpezu, skuplje jelo ili više gostiju.
Suština je u molitvi, zahvalnosti, porodici i gostoprimstvu.
Domaćini koji slavu obilježavaju u skladu sa crkvenom praksom mogu prije ili na sam dan slave otići u hram, prisustvovati liturgiji i donijeti slavski kolač i žito na osvećenje, u skladu sa praksom svoje parohije.
Pošto se običaji i praksa mogu razlikovati od jedne parohije do druge, za konkretne nedoumice najbolje je obratiti se svom svešteniku.
U vremenu kada porodice sve rjeđe imaju priliku da se okupe za istim stolom, krsna slava ima i snažnu porodičnu dimenziju.
Tog dana u dom dolaze najbliži – rodbina, prijatelji, komšije i kumovi.
Za mnoge je upravo to jedan od najljepših dijelova slave: razgovori koji traju satima, susreti sa ljudima koje nismo dugo vidjeli i priče o porodičnim običajima koje se prenose sa starijih na mlađe.
Priprema slave ne mora da bude višednevno iscrpljivanje.
Dobro je nekoliko dana ranije napraviti spisak:
Za slavski obred:
Za trpezu:
Za goste:
Dobar domaćin nije onaj koji je pripremio najveću trpezu, već onaj kod kojeg se gosti osjećaju dobrodošlo.
U pripremi slave lako se zaboravi ono što je najvažnije jer se previše pažnje posveti hrani i organizaciji.
Neke od najčešćih grešaka su:
sve se ostavlja za posljednji dan;
priprema se previše hrane;
domaćin pokušava sve da uradi sam;
zaboravlja se provjeriti da li je slava posna;
previše se pažnje posvećuje izgledu trpeze;
slava se pretvara u veliko finansijsko opterećenje.
Slava bi trebalo da bude dan radosti i okupljanja, a ne izvor velikog stresa za domaćina.
Jesen i početak zime posebno su bogati krsnim slavama. U mnogim domovima pripreme počinju već u septembru, a sa približavanjem oktobra sve više porodica počinje da planira slavske obaveze.
Miholjdan, Sveta Petka, Sveti Luka, Mitrovdan, Aranđelovdan i Sveti Nikola samo su neke od slava koje će u narednim mjesecima okupiti porodice širom Republike Srpske, BiH, Srbije i drugih krajeva u kojima Srbi čuvaju tradiciju krsne slave.
Iza svih običaja, recepata i priprema ostaje ono najvažnije – da se porodica okupi, da se sačuva uspomena na pretke i da se tradicija prenese na nove generacije./
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.